Uslijed burnih rasprava o brzoj cesti do Zračne luke Dubrovnik oglasila se i dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević, kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika na izborima 2025.
Njeno priopćenje donosimo u cijelosti:
Nakon žestoke reakcije javnosti i očitovanja Grada Dubrovnika koji se protivi izgradnji predložene trase brze ceste do Zračne luke Dubrovnik, jasno je da se ona neće graditi po ovakvom projektu, da se od nje odustaje. Galvanizacija koja se stvara oko ove teme prevelik je rizik političkim akterima jer su izbori pred vratima.
Dobra je vijest da se odustaje od ovakvog projekta. Loša je ta da nam ostaju svi oni problemi koje imamo zbog tranzitnih vozila koja uzrokuju većinu prometnih gužvi, a koja se zbog odustajanja od gradnje brze ceste neće moći preusmjeriti obilazno od Grada. Jedan od uzroka zbog kojih je ovaj projekt iznimno loš jest i sam postupak donošenja prostornih planova koji nisu prilagođeni tako da bi donosili najbolja rješenja za lokalnu zajednicu. Suprotno tome, projekti se spuštaju s državne razine na lokalnu i osmišljavaju se načini kako najjednostavnije spojiti dvije određene točke u prostoru, a ne onako kako je najbolje za lokalnu zajednicu. Tako članovi lokalne zajednice postaju ‘zadnja rupa na svirali’ oko tema koje ih se izravno tiču i izravno utječu na njihove svakodnevne živote.
Međutim procedure nisu nužno nešto što je u kamenu uklesano i stvari je moguće mijenjati nabolje. Pravo je tu da služi nama, da služi razvoju, a ne da budemo robovi loših procedura.
Smatram da je za gradnju brze ceste potrebno raspisati arhitektonski natječaj, i to onaj međunarodni, koji bi iznjedrio tri najbolja rješenja koja po mišljenju struke najbolje odgovaraju kriterijima ekološke zaštite, zaštite vizura krajolika i funkcionalnosti. Mislim da najboljim stručnjacima treba dati priliku osmisliti najbolja moguća rješenja koja bi najefikasnije zadovoljila želje, ali i potrebe svih građana. Dubrovnik to zaslužuje!
Pregršt je zemalja, poput Danske ili Norveške, koje su poznate po kvalitetnim komunikacijskim rješenjima koja poštuju i štite prirodu i krajolik, a istovremeno potpuno služe lokalnoj zajednici. Ceste, mostovi i tuneli ne moraju biti ‘rane’ u prostoru, premda smo mi na takva loša rješenja nažalost navikli jer se o projektima odlučuje u birokratski iskrivljenim i skučenim procedurama. Takva rješenja, kad se rade stručno i na korist i zajednici i okolišu, mogu biti prava mala umjetnička djela u prostoru koja će doprinijeti ne samo funkcionalno nego i vizualno!
I naravno da bi građani trebali imati zadnju riječ! Kad stručnjaci odaberu tri najbolja rješenja na međunarodnom natječaju, smatram da ti trebalo omogućiti građanima da na referendumu odluče koje je najbolje i za njih najprihvatljivije rješenje prometnice koja će u bitnome odrediti daljnji razvoj Dubrovnika. Možda će takva rješenja pomoći razvoju, možda će tek donekle olakšati prometnu komunikaciju, ali sasvim sigurno ne smiju štetiti.
A tek onda nakon što građani odaberu rješenje na referendumu, trebalo bi ići u izmjene prostorno planske dokumentacije, izdavanje dozvola i konačno izgradnju. Dubrovnik je iznimno vrijedan, a naša budućnost i budućnost naše djece je neizmjenjiva. Mi nemamo ‘rezervni’ položaj na koji se možemo povući, niti bi o njemu trebalo razmišljati, nemamo ‘rezervne’ izvore pitke vode, ‘rezervne’ krajolike ako uništimo ovo što imamo. A imamo puno! Dobra koja trebamo štititi su previše vrijedna da bi se ovako, preko koljena i iza zatvorenih vrata, jer građane se tijekom osmišljavanja cijelog projekta nije puno pitalo, donosila rješenja koja sve to mogu ugroziti.