Ulicama moga Grada

Kao da sve ide po nečijem planu…

Kao da sve ide po nečijem planu…

„Javne financije moraju biti zdrave. Budžet mora biti ujednačen. Javni dug mora biti smanjen. Moramo se boriti protiv arogancije državne administracije i istu kontrolirati.

Pomoć drugim zemljama mora biti smanjena kako Rim ne bi bankrotirao; narod mora naučiti raditi umjesto da živi od javne pomoći!" poručio je veliki Ciceron još 55 godina prije rođenja Krista.
 
KRIZA TRAJE SAMO 2067 GODINA
 
Nakon toliko stojeća, kao poruka nama koji živimo ove naše dane. Malo tog se promijenilo. Možda i pouka; kriza traje samo 2067 godina! Bilo bi vrijeme da i Svevišnji malo na nas obrati pogled. On odozgo ipak ima bolji pregled igre i događanja. Sretno nam bilo.
 

Pomoć drugim zemljama mora biti smanjena kako Rim ne bi bankrotirao; narod mora naučiti raditi umjesto da živi od javne pomoći!" poručio je veliki Ciceron još 55 godina prije rođenja Krista

-Tek ponekad dogode nam se ekstremne situacije! Inače, Grad je prazan u ove zimske dane! – reći će mi prije koji dan gospar Miše Martinović.
Veliki glumac i još veći zaljubljenik u svoj Grad. Nama u Gradu ipak najomiljeniji kao redovni šetač Stradunom i ispijač kave u Gradskoj sa svojom ekipom gospara, svakog dana točno u deset ujutro. A te „ekstremne situacije“ su dani kad se nešto u Gradu i dogodi. Bio nam je doček Nove, a pred nama je festa Svetog Vlaha. U ove dane okolo Grad je sumorno prazan. Posebno u večer kad Stradun zablista u svoj svojoj ljepoti – prazan. I kad je zapravo čak i ugodno njim, koja i ulicama Grada prošetati. Puno tog je ostalo spomenutog iza nas u ovom điru. Al', evo spominjemo se kako ona ambulanta u Androvićevoj još nije otvorena, iako je obnovljena! Ko' zna hoće li i do ljeta. Ipak ima i lijepih vijesti; konačno se netko sjetio i uredio onaj mali đardin podno Kazerme i Svete Marije. Perov đardin, kako ga zovu tamošnja čeljad.
 
NI PONOSA, NI PUŠKE
 
Brojimo dane najdužeg mjeseca u godini, kad nam svi računu dolaze na naplatu. U danima iza nas nekako tiho obilježismo i dvadeset godina od priznanja samostalnosti jedine nam države. A u tim godinama od početne želje za vlastitom lisnicom u svom špagu i puškom u ruci, ne osta nam izgleda ništa. Ni lisnice, ni puške, ni ponosa kojeg nekad imasmo. A ni vlastita špaga, kako stvari stoje, više nemamo. Iza nas je i referendum o ulasku u EU. Po običaju, ovo pišem prije, a kad budete čitali, znat će se rezultat. Tek već nekoliko dana čitamo kako Englezi hvale ljepotu naše obale. Pa čitamo i kako će nam počet naplaćivati porez na nekorištene nekretnine, dakle i zemljišta koja ne obrađujemo, pa krug ide dalje i da se naslutit kako će naši ljudi tad tu svoju zemlju prodavat, jer nema se para ni za živit, a kako ih nać' za te poreze platit. A na to se čeka i krug se tu zatvara logikom – kupit će je oni koji imaju novaca i hvale našu ljepotu. Englezi i ostali bogati iz EU. Kao da sve ide po nečijem planu…       
 
ZAJEDNIČKA MOLITVA
 
Dogodila se i jedna lijepa večer u Gradu. Zajednička molitva kršćana u Katedrali, našeg biskupa Mate i episkopa zahumsko – trebinjskog Grigorija.  Molitva s koje nam je episkop rekao nešto ugodno: „Večeras, na ovom svetome mjestu, u ovoj prelijepoj katedrali i u ovom čudesnom gradu, imam potrebu, kao kršćanin i izgovoriti ovu kršćansku riječ – oprostite. Kršćanska etika – ako bismo je najsažetije htjeli izraziti – etika je praštanja i neosuđivanja.“ Isto večer, u naselju Dolac u Travniku u BiH ubijen je Karlo Jurčević. Još jedan u nizu ubijenih Hrvata povratnika u Srednju Bosnu. Imao je 81 godinu. Samo se želio vratit u svoj rodni kraj. Tamošnji bošnjački sudac Nijaz Sabić tek je ustvrdio kako za njega nema dokaza! Strašno. „Tek smo prašina… i vjetru mrska!“

Iz starih foto albuma čitatelja ovog đira ulicama i sjećanjima, izvađena je još jedna davna slika, prvog razreda nekadašnje pučke škole Centar iz 1951. godine. A na njoj su učiteljica Luce Stipić i podvornica Ane, koja je znala „zabalat Linđo ispred crkve Sv. Vlaha za Festu!“

Vratimo se doma. Dok se još imamo gdje vratit. U đir. Ulicama. Iz starih foto albuma čitatelja ovog đira ulicama i sjećanjima, izvađena je još jedna davna slika, prvog razreda nekadašnje pučke škole Centar iz 1951. godine. A na njoj su učiteljica Luce Stipić i podvornica Ane, koja je znala „zabalat Linđo ispred crkve Sv. Vlaha za Festu!“, kako u opisu zapisa vlasnica fotografije. Uz njenu napomenu kako su među tim klincima na slici Ibrica Jusić, Maja, Vlaho Rudenjak Željko Roca, Ivica Sršen, Vlaho Kulušić i … tražite se! Al', za čut' novu priču sjećanja na Grad kakav je nekad bio ipak valja do Župe.
 
PRILOZI:
Vesela družina Iza Roka godine neke davne…
Učenici prvog razreda pučke škole Centar u Gradu, 1951. godine
 
 

Pročitajte još

NA STRADUNU Na kraju ovoga đira ulicama našeg Grada

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Na Paskovoj poljani, naokolo fontane

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Nikad nikome nemoj natjerati suzu!

Boris Njavro