Ne znam za vas, ali mene je naš gradonačelnik ostavio u debelom razmišljanju od nekidan. Gledajući ga na lokalnoj teVe u razgovoru povodom Dana Grada Dubrovnika, nekako se nisam mogla oduprijeti mišlju je li Dubrovnik još uvijek sastavni dio Hrvatske, i ako nije, kako mi je promaknuo takav detalj.
Prema onome što iznosi Andro Vlahušić, očito živimo u dva posve različita Dubrovnika. Jedan je smješten u najjužnijoj županiji države Hrvatske i taj je moj, naš, a onaj drugi, njegov, on je samo Dubrovnik i najbolji je, najbogatiji, s najvećim proračunom i s najpametnijim gradonačelnikom na svijetu.
Zapravo on nije najpametniji, sam je to i priznao, on samo jako puno putuje po svijetu i ‘krade’ ideje od većih i sustavom uređenijih gradova. I to je legitimno i nema tu zapravo ništa loše, pače. Uostalom, idilični su njegovi projekti o gradu u parku, gradu šetnici premreženoj ‘eskalatorima’… ne bi u detalje o infrastrukturnim zahvatima. Jednom se radio mikroasfalt i sad željno čekamo njegovo krpanje, ups, sanaciju. Dotaknimo se tog našeg, gradskog bogatstva i blagostanja (!?). Toliko smo bogati da je Vlahušić počeo dijeliti subvencije. Je li nas subvencijama, ili kako voli tepati zračnim mostom, povezao s ostatkom Hrvatske? Može li nam subvencija od 250 kuna nadoknaditi nedostatak autoceste do Grada ili neizgrađenost Pelješkog mosta? Nije i ne može! No, reći ćete, nije on kriv što nema autoceste i mosta. I stvarno, nije, ali njegov bi zadatak, zadatak svakog gradonačelnika trebao biti da vuče za rukav, moli i kumi po Zagrebu, ako treba i preklinje, lobira, kleči, ma što god samo da nas napokon povežu. Ali on ne, on vodi populističku politiku i dijeli novce iz proračuna. Pa zaboga, bogati smo!
No, Vlahušić nije ostao samo na gesti od stimulacije, on i zapošljava. A koga? Zaposlit će 100 ljudi koji će mesti, sijati, saditi, polijevati. Komunalce, jednom riječju. I opet ću se sad ponoviti, nije mu ni ta loša, ali…
Što je s više od 800 ljudi koji rade u bolnici ili stotinama gradskih profesora. Po čemu bolje živi jedan zaposlenik Opće bolnice u Dubrovniku od onog iz Varaždina ili što je to bolje jednom učitelju u osnovnoj školi iz Marina Getaldića od onoga iz zaprešičkog Augustinčića? Možda, jedino po činjenici da živi u Dubrovniku, u stanu s balkonom koji gleda na bokunić mora. Plaće su im iste, ali je življenje u Gradu puno, puno skuplje!
I nemojmo se zavaravati! Vlahušić svojim gestama izlazi u susret samo neznatnom broju ljudi. Nadahnut kvazi altruističkim činom on hrani isključivo svoj ego. I da, pobrao nas je. Nakon četiri godine vladanja našao je formulu! Narod se veseli sitnicama.
I sad dolazimo do ključne stvari. Potiče li Vlahušić gospodarstvo? To je pravo pitanje, dragi moji. Gospodarstvo nam je na izdisaju. Živimo pod stalnim pritiskom i represijom njegovih stranačkih partnera u Vladi, opala nam je kupovna moć, svi životni troškovi barem za trećinu skuplji su nama nego u metropoli, a investicijska klima je poražavajuća. Zbog neučinkovite birokracije. I tu se ne razlikujemo od niti jednog hrvatskog grada, tu smo tek Dubrovnik, grad na repu Države koji dijeli istu sudbinu, strepi od novih nameta, povećanja PDV-a, poreza na nekretnine, ukidanja mirovinskog sustava… Dubrovnik je nažalost suočen sa zimskom pustoši, nezaposlenošću, nepovezanosti, malim plaćama i sve češćim kucanjem na vrata ljudi koji mole za malo hrane, ne bi li preživljeli do prvog cruisera. I što je tu gradonačelnik napravio?
Reći ćete da Dubrovnik živi od turizma, ali tko je napravio strategiju, s kojom bi se odredila granicu koliko ‘izmusti’. Tanka je nit između lijepog i elitnog Dubrovnika i onog drugog, lijepog i nedostupnog Dubrovnika. I tko će nas održati na pravcu, da ne postanemo baš takvi – nedostupni? A gdje smo tada? Na prosjačkom štapu!
Odlučili smo se još više izvući iz turizma, naravno, odakle bi drugo kad nam je to monokultura. A zašto je tako? Zašto gradonačelnik ideje o proširenju gospodarske djelatnosti na druge sfere osim turizma ne donose iz svijeta?
Gdje su Dubrovniku poduzetničke zone? Gdje je inicijativa Grada za stvaranjem povoljne poduzetničke klime? Zašto ne poduzme mjere za poticanje gospodarstva? Gdje su strani investitori? Nema pomaka s Radeljevićem, nema ni s marinom na Lapadskoj obali, ni Remizom, ni s Belvedereom. U Gradu je sve stalo. Ne miče se.
I nije mi jasno kome se onda Vlahušić hvali kako smo bogati!? Kome s time čini uslugu??? Može jedino izazvati ljubomoru i kontraefekt pa će i ono malo državnog novca koje se dosad slijevalo u Grad Vlada odlučiti jednostavno ‘preliti’ u neke druge ne tako bogate ili nerazvijene gradove. Jer mi smo Dubrovnik, mi živimo u blagostanju i nama ne treba!? A jesmo li doista takvi?
Adio Vam