Mladi iz župa Svete Obitelji iz Nove Mokošice i Presvetog Spasitelja iz Mokošice s mokoškim župnikom don Marinkom Šljivićem hodočastili su od 18. do 24. veljače u Rim. Pogledajte prekrasnu fotogaleriju i hodočasnički putopis Ivana Jadrušića iz župe Presvetog Spasitelja kojeg donosi Dubrovačka biskupija.
Čudan ili čudesan Rim
Sa željom istraživanja novih horizonata i pronalaska odgovora na pitanje je li Rim jedan samo čudan grad ili je ipak riječ o kakvom čudesnom Gradu (asocijacija na pjesmu Silentea) krenuli smo u nedjelju 18. veljače u 14 sati iz Nove Mokošice. Ukrcali smo se u autobus, neki više, neki manje raspoloženi za razgovor, neki sa slušalicama u ušima, neki već željni sna, li sve nas je odmah prekinuo uvodni pozdrav vodiča i organizatora ovoga putovanja don Marinka Šljivića. Odmah nas je „upozorio“ kako ćemo njegov glas morati „trpiti“ iduće dane, no ono što nas je iznenadilo je njegova poruka vezana za očekivanja od ovog hodočašća: „Nemojte na ovaj put ići s velikim očekivanjima, u protivnom, razočarat ćete se.“ Neočekivana poruka jednog vođe puta. Mnogima je vjerojatno pala na pamet misao da bi ovo hodočašće, s obzirom na don Marinkovu izjavu, možda moglo biti jedno veliko razočaranje. No, je li to istina, otkrit će nastavak putopisa.
Uz pauzu na jednom odmorištu i laganu gužvu na ulazu u veliki grad, sretno smo stigli u Split i ukrcali se na trajekt ‘Moby Zaza’ s kojim smo u 20 sati odlijepili od rive i krenuli u „nezaboravnu“ noćnu plovidbu prema Anconi. Nije ona bila nezaboravna jer smo se ludo zabavljali ili zato što nam je vrijeme naškodilo, plovidba je bila nezaboravna iz razloga što nismo svi imali tu sreću da smo mogli spavati u kabinama, već smo se morali snalaziti u bespućima trajekta u talijanskom vlasništvu i spavati na raznoraznim lokacijama na brodu, a neki čak i na podu.
Ujutro, u ponedjeljak, oko 8 sati sretno smo stigli u Anconu i, neki u mirnom snu, krenuli prema Asizu, rodnom mjestu sv. Franja Asiškog, utemeljitelja franjevačkog reda. U Asizu smo posjetili crkvu Santa Maria degli Angeli u kojoj se, zanimljivo, nalazi još jedna crkva mnogima znana kao Porcijunkula u kojoj je Franjo Asiški provodio svoje molitveno vrijeme. Na brežuljku iznad te crkve nalazi se jedna „trodupla“ bazilika. Naime, ova se bazilka sastoji od dvije crkve, poznate kao Gornja crkva i Donja crkva i kripte gdje se nalaze ostaci sveca. Kao i u mnogim drugim crkvama i bazilikama koje smo zatim posjetili, oltar se, u najvećoj od ove dvije crkve, nalazi točno iznad groba Franja Asiškog. Prije slobodnog vremena za razgledavanje i ručak, slavili smo svetu misu u bazilici sv. Franje, u kapelici sv. Katarine Aleksandrijeske, te smo se nakon slavlja i zasluženog odmora uputili prema Rimu i hotelu ‘Oasi San Francessco’ te smo oko 18 sati sretno stigli na ključno odredište.
Prvoga dana u Rimu, a trećega dana našeg putovanja, obišli smo lokacije koje smo vjerojatno kao mala djeca gledali mnogo puta na malim ekranima i sada smo imali tu čast da budemo tamo uživo. Jutarnji sati utorka donijeli su nam razgledavanje jedne od četiri patrijahalne bazilike. Riječ je, naravno, o bazilici sv. Petra u Vatikanu. Nakon obilaska interijera bazilike, kao i kripte, uputili smo se uskim hodnicima i strmim skalinima ka kupoli bazilike autora Michelangela Buonarrotia odakle smo imali jedinstvenu priliku uhvatiti predivne kadrove pogleda na Vatikan i Rim. Po silasku s kupole koju je od urušavanja spasio Ruđer Bošković, don Marinko nam je naglasio kako se Crkva često spominje u negativnom kontekstu u medijima i da nas to ne smije obeshrabriti kao i da moramo ljude koji „rade“ u Crkvi doživljavati kao obične ljude. Također, naglasio je, Krist je naša Glava, a mi Njegovi udovi. I kad smo mislili da je ovo bio emotivan govor, vođa puta ispričao nam je još jednu predivnu priču. Ispričao nam je priču o Gospinom ukazanju u Fatimi s posebnim naglaskom na vidjelicu Luciju. Sa suzama u njegovim, ali i našim očima, saznali smo kako je Gospa vidjelici otkrila tri tajne.
Nakon što se dogodio poznati atentat na papu Ivana Pavla II. točno 64 godine nakon ukazanja, saznali smo da je atentat na Papu bio povezan sa ukazanjima u Fatimi, te da se 13. svibnja, na sam dan Gospe Fatimske, dogodio atentat. Zahvaljujući čudu i zaštiti Blažene Djevice Marije Sveti Otac je preživio sami atentat!
Prolazeći pokraj Anđeoske tvrđave i mosta na kojem je alegorijski prikazano deset anđela koji simboliziraju deset grijeha koji su učinjeni protiv Krista, a dali su ih izraditi učenici slavnoga Berninia, stigli smo u Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima gdje smo imali priliku za ispovijed i sudjelovali smo na svetoj misi. Saznali smo da je u Zavodu sv. Jeronima boravio i naš vodič i organizator puta don Marinko Šljivić tijekom svoga postdiplomskog studija u Rimu. U Zavodu se nalaze studenti svećenici iz hrvatskih biskupija, koji studiraju na različitim sveučilištima u Rimu.
Četvrtog dana posjetili smo baziliku koja je, zasigurno, mnoge ostavila bez riječi. Bazilika sv. Pavla izvan zidina. Zanimljivo, u ovoj se bazilici nalaze portreti svih papa počevši od sv. Petra do pape Franje. Nakon požara u kojemu je uništena prvotna bazilika, donaciju za gradnju nove je dao i hrvatski biskup Josip Juraj Strossmayer koji je donirao slavonski hrast za strop bazilike. Nakon obilaska bazilike sv. Pavla izvan zidina, vratili smo se u centar grada gdje smo posjetili Piazzu Navonu na kojoj se nalazi crkva sv. Janje, zatim nas je put, slušajući don Marinka, odveo do Pantheona koji je dao izraditi car Marko Agripa. Nakon pauze za ručak, posjetili smo crkvu sv. Ignacija koja jako podsjeća na onu dubrovačku crkvu posvećenu istom svecu te mjesto odakle su „pale“ najljepše slike, Fontanu di Trevi koja se, ako niste znali, nalazi na pročelju jedne zgrade. Kako bi osjetili čari noćnog života Rima, taj smo dan imali priliku ostati u samome gradu te smo se upoznali i s Piazzom di Spagna kao i Piazzom del Popolo, Via del Corso i drugim znamenitostima.
Petog smo se dana upoznali s bazilikom sv. Ivana Lateranskog, koja je naslovna bazilika rimskoga biskupa – pape. U neposrednoj blizini nalazi se kapelica sv. Venancija u čijem se predvorju nalazi krstionica cara Konstantina, a također se u neposrednoj blizini ove bazilike nalazi po mnogima najsvetije mjesto na svijetu, Svete stube. Prema predaji, Isus se po tim stubama penjao do Poncija Pilata na dan njegove muke, a te je stube, također prema predaji, u Rim iz Jeruzalema donijela sv. Jelena Križarica, inače majka rimskog cara Konstantina. Peti dan nam je donio i upoznavanje s još jednom bazilikom, posljednjom od četiri, onom svete Marije Velike ispod čijeg se glavnog oltara nalazi relikvija Isusovih jaslica, a upravo u ovoj bazilici blaženi Alojzije Stepinac slavio je svoju mladu misu. Popodnevni dio petog dana dana donio nam je obilazak crkve sv. Petra u okovima u kojoj se nalazi impozantna Statua Michelangelovog Mojsija, obilazak eksterijera poznatog Koloseuma, a također smo posjetili i Forum Romanum koji je zbog entuzijazma nekih ljudi u prošlosti danas prisilno podijeljen na dva dijela te po mišljenju mnogih Rimljana u povijesti „centar svijeta“, tj. Kapitolij.
Šesti dan bilo je vrijeme za polazak prema Dubrovniku. No, prvo smo obišli Kalistove katakombe, mjesto čija povijest seže iz 2. stoljeća, a koje je jedno od prvih kršćanskih groblja. Uslijedila je zatim gotovo trosatna vožnja do Loreta gdje smo posjetili Svetu kuću iz Nazareta, za koju se vjeruje da je kuća u kojoj se dogodilo anđelovo navještenje Mariji.
Zaustavivši se na jednom odmorištu te nakon toga i u jednom trgovačkom centru, stigli smo u Anconu te, nakon prođene granične kontrole, stigli smo do trajektne luka gdje smo se ponovno ukrcali u trajekt ‘Moby Zaza’ s kojim smo, nakon burne valovite plovidbe, sretno stigli u Split u subot, 24. veljače oko 8 sati ujutro. Oko 12 sati sretno smo stigli do mjesta odakle smo i krenuli, do naše Mokošice.
Na kraju treba reći i ‘hvala’. Hvala župniku župe sv. Obitelji iz Nove Mokošice don Marinku Šljiviću, organizatoru ovoga predivnog hodočašća, koji je bio naš stručni vodič svih sedam, ali koji je bio i naš pastir s kojim smo molili svako jutro i svaku večer. Hvala vozaču autobusa Marku koji je profesionalno odradio svoj posao i koji nam je uvijek bio na usluzi. Hvala doktorici Mari koja je pazila na naše zdravlje na dnevnoj bazi, a hvala i onim nešto starijima, iz obje župe, koji su pazili na nas „nešto mlađe“. Na hodočašću su sudjelovali uglavnom krizmanici iz župe Svete Obitelji iz Nove Mokošice, ali i krizmanici iz župe Presvetog Spasitelja iz Mokošice kao i oni nešto stariji iz potonje župe pa tako zahvaljujemo i župniku župe Presvetog Spasitelja don Mariju Karatoviću, koji je svoje mlade odlučio „ubaciti“ u cijelu ovo priču koja će im, vjerujemo, ostati trajna uspomena.
Ovo je stvarno bilo jedno čudno hodočašće. Ali i čudesno. Čudan je taj Rim. Ali i čudesan.
Ivan Jadrušić/Župa Presvetog Spasitelja – Mokošica