Jasenice su smještene u sjeverozapadnom dijelu Konavala i po svemu sudeći nastale su već u 15. stoljeću kada je Dubrovačka Republika kupila Konavle. Danas Jasenice sačinjavaju tri zaseoka – Velji do, Jasenice kao središte i Selake. Naselje je najvjerojatnije dobilo naziv po jasenu kojeg je na tom prostoru bilo u izobilju. Jasenice su 50-tih godina prošlog stoljeća imale oko 50 stanovnika, a sa zaseocima ukupno 91. Tih je godina, točnije od 1950. do 1953., na dubrovačkom području zabilježeno razdoblje ekstremne suše koja se do današnjih dana nije ponovila u tom obliku. Tako su u srpnju 1952. godine mještani Jasenica čistili svoj izvor pitke vode tj. lokvu koju su zvali „Čista“. Zapravo u tom trenutku ni najstariji mještani nisu pamtili da se ikada dogodilo da spomenuta lokva presuši. Lokva se čistila nekoliko dana jer je u ondašnjim prilikama trebalo ručno iznositi blato koje se vremenom nataložilo na dnu, te tako zauzimalo zapreminu i smanjivalo kapacitet lokve. Čisteći i polako dolazeći do dna lokve, mještanima se ukazao četvrtasti kamen, koji je kasnije po pričama bio veličine i širine 30 centimetara, a na njemu su se nalazila uklesana slova koja su tada za stanovnike bila slova nepoznata pisma. Nakon završena posla u kasnim večernjim satima, počela je priča kako se to radi o grčkim slovima: Vjerojatno je ta priča bila potaknuta starom legendom kako su ovdje nekada obitavali Grci, te da su bili prisiljeni zbog velike suše napustiti Konavle.
TAJNA NATPISA – OSTALA TAJNA
Nažalost, već idućeg jutra voda je ponovno došla i prekrila tajanstveni kamen, a da nitko prethodno nije obavijestio vlasti ili nekoga drugoga tko se tada bavio ili zanimao za zaštitu spomenika. No, kao i sve priče o izgubljenom blagu i ostalim tajnama, tako je i ova, unatoč tome što nije zapisana, ostala sačuvana. Godine 2011. se ponovila suša slična onoj iz 50-tih godina prošlog stoljeća. Lokva je tada ponovno presušila. Potaknut ovom pričom koju mi je ispričao jedan prijatelj, a njegovo ime ne spominjem, odlučio sam zajedno s njim pohoditi Čistu lokvu ne bi li ugledali taj natpis. Kada smo stigli u Jasenice vidjeli smo lokvu iz koje je nestala gotovo sva voda, ali na dnu se i dalje nalazila manja količina vode i blata, te je bilo nemoguće pristupiti, a kamoli pronaći natpis. Rekao sam kako su te 1952. godine Jasenice brojale 50. stanovnika, a danas u Jasenicama živi samo troje stanovnika. Čišćenje lokve nismo mogli organizirati, a to više nije nikoga ni zanimalo. Utvrdili smo kako na dnu lokve postoji i izvor u koju pritječe voda, te on vjerojatno za vrijeme velikih suša gotovo presuši pa se u lokvi smanji nivo vode. Tako se ponovno nije utvrdilo o kakvom se natpisu radi, ali postoji mogućnost kako se tu nalazi natpis nama nepoznatog pisma koji je vjerojatno isklesan prilikom gradnje lokve. Ipak, barem je na ovaj način priča ostala zabilježena, pa ako se opet ponovi suša netko će možda potaknut njom pokušati doći do natpisa i time konačno otkriti tajnu Jaseničkog natpisa.