20 godina poslije

Istina koju dugujemo braniteljima i građanima

Povodom obilježavanja početka srpsko – crnogorske agresije 1. listopada 1991., po našem dobrom starom običaju, ovom kolumnom iznova se vraćamo događanjima iz vremena Domovinskog rata.

Vrijeme je to koje se duboko urezalo u pamćenje svih onih koji su ga preživjeli i koje je zauvijek promijenilo naše živote, a posljedice njegovih ubilačkih i rušilačkih sastavnica ostavile su duboki trag u našem sjećanju. Stoga mu se svakodnevni proživljavanjem i propitivanjem uvijek iznova vraćamo.

Kroz dosadašnji većinom „obljetničarski“ karakter postajao je sve više vidljiv izostanak ozbiljnog sustavnog stručnog i znanstvenog bavljenja proučavanjem Domovinskog rata. Povijesna znanost, a dobrim dijelom i muzejska struka, ostali su naši najveći dužnici.

Nastojeći popuniti tu prazninu Muzej suvremene povijesti Dubrovačkih muzeja, neposredno nakon pobjedonosnog završetka Domovinskog rata, pokrenuo je opsežan rad na prikupljanju izvorne dokumentacije i muzejske građe iz ovog najvažnijeg dijela naše novije povijesti organizacijom brojnih tematskih izložbi, javnih tribina, okruglih stolova te objavljivanjem stručnih članaka.
 
TIHO NEZADOVOLJSTVO
 
U različitosti interpretacija povijesnih događanja vidjelo se kako i pored kratkog vremenskog odmaka i među samim sudionicima postoje ozbiljne razlike u viđenju i ocjeni onovremenih zbivanja. Uvijek je negdje u pozadini tinjalo nezadovoljstvo odnosom društva prema braniteljima, marginalizacija i kriminalizacija Domovinskog rata i samih branitelja u koje smo se do jučer kleli. Na vidjelo je izašao i veliki broj „afera“ nastalih najvećim dijelom radi oživljavanja „mitova“, koji su stvarani i poturani javnosti kao povijesna istina, a radilo se uvijek samo o korištenju Domovinskog rata i branitelja u dnevno političke svrhe.

Uvijek je negdje u pozadini tinjalo nezadovoljstvo odnosom društva prema braniteljima, marginalizacija i kriminalizacija Domovinskog rata i samih branitelja u koje smo se do jučer kleli. Na vidjelo je izašao i veliki broj „afera“ nastalih najvećim dijelom radi oživljavanja „mitova“, koji su stvarani i poturani javnosti kao povijesna istina

Tako i danas posebno izvan Grada, u široj hrvatskoj javnosti, žive „istine“ kako su iz Dubrovnika – nazivanog „Bežigrad“ – pobjegli svi Dubrovčani, a branili su ga drugi, kako je Dubrovnik od državnog vrha prepušten sam sebi, kako su Dubrovčani željeli predati Grad neprijatelju, do onih „istina“ po kojima su uvijek „novi“ pojedinci sami obranili ovaj grad.
Nasuprot tome nastojali smo i u velikoj mjeri uspjeli, značajno obogatiti muzejske Zbirke, prekinuti „šutnju“ povijesne znanosti i sustavnim radom vratiti barem dio duga prema dubrovačkim braniteljima i građanima koji su svojim herojstvom i žrtvom bili najvjerodostojniji tumači istine o pravednoj borbi hrvatskog naroda u prljavom i nametnutom nam ratu. O tome svjedoči prije pune tri godine otvorena izložba „Dubrovnik u Domovinskom ratu 1991.-1995.“ u tvrđavi Imperijal na Srđu, simbolu obrane Grada. Njenoj realizaciji prethodila je više godina pripremana te napravljena akcija prikupljanja izvornih predmeta, memorabilija, fotografija i dokumenata iz vremena Domovinskog rata kojoj je Hrvatsko muzejsko društvo dodijelilo svoje posebno priznaje za 2008. godinu. Sve to ostvareno je temeljem iznimne suradnje sa Udrugama proisteklim iz Domovinskog rata i brojnim dubrovačkim građanima.
 
BRANITELJI ZASLUŽUJU MUZEJ
 
I Grad Dubrovnik je prepoznao vrijednost ovog projekta te je u travnju 2009. pokrenuo postupak osnivanja Muzeja Domovinskog rata koji ovaj Grad i njegovi branitelji zasigurno zaslužuju. I pored stalnog obogaćivanja izložbe i Zbirki novoprikupljenom građom ovaj postupak još uvijek nije zaživio u praksi. Navedena tema nije nikada stavljena na dnevni red Gradskog vijeća Grada Dubrovnika koje se još uvijek nije očitovalo o tome treba li ovom Gradu Muzej Domovinskog rata. Možda se odgovor na ovo pitanje krije u velikom interesu javnosti i iznimnoj posjećenosti izložbe na Srđu koju je samo tijekom ove godine vidjelo više od 40.000 domaćih i stranih posjetitelja.

Umjesto po postignućima, naš rad i sada već „stalni postav“ u tvrđavi Imperijal u javnosti je pamćen po stalnom propadanju muzejske građe izazvanom prodorima oborinskih voda, vlage i čestih poplava. Naravno, za to je „krivac“ pronađen u nama kao autorima izložbe, a nije u nebrizi društva ujedinjenog sa stanjem u kome se nalazi tvrđava kojoj je nužna potpuna sanacija i obnova. I posljednja ovogodišnja sveobuhvatna izmjena postava te objavljivanje dvojezičnog kataloga u medijima su uvršteni samo među dnevno političke vijesti i događanja.

Stoga, uz zahvalnost koju Vam dugujemo na ponuđenom prostoru u ovom listu, nastojat ću u suradnji s kolegom kustosom i braniteljem Mišom Đurašem, ovom kolumnom prezentirati javnosti što veći broj stručno obrađenih izvornih svjedočanstava iz Zbirki muzeja.

Vjerujemo kako ćemo zajedno s vama, u skladu s pravilima struke i kroz znanstveno utemeljeni pristup, dati značajan doprinos očuvanju sjećanja na dane kada je iznova obranjena sloboda na čijim temeljima počiva Grad, i približiti se utvrđivanju povijesnih činjenica i istine koju još uvijek dugujemo dubrovačkim braniteljima i građanima.
 

Pročitajte još

Imotski sokolovi

Varina Jurica Turk

Brojne ratne žrtve

Varina Jurica Turk

Istina – dug prema povijesti

Varina Jurica Turk

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija