Dubrovnik je do kraja godine trebao dobiti svoju prvu prometnicu ispod zemlje. Točnije tunel Minčeta. Tako je, naime, najavljivao dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić još u svom prvom mandatu, no, 2015. godina je pri kraju, a na kraju tunela još se ne vidi svjetlo.
I teško da ćemo ga u tako skoroj budućnosti vidjeti s obzirom na brzinu realizacije mnogih dubrovačkih projekata, posebno kada su u pitanju prometna rješenja. Ipak, dubrovački gradonačelnik još od preuzimanja vlasti 2009. godine neprestalno govori o podzemnoj gradnji, spominju se i cestovni i pješački tuneli, metro, pokretne trake…, a korak bliže realizaciji učinjen je tek ove godine kada se u javnosti pojavila informacija kako dubrovačka razvojna agencija DURA priprema realizaciju čak pet podzemnih infrastrukturnih projekata, radi povlačenja sredstava iz EU fondova.
Ipak, za one koji se možda ne sjećaju, Vlahušićeva ‘opsesija’ tunelima traje još od davnih dana. Tako je na svom blogu još 2007. godine dao svoju viziju prometnog rješenja kako bi se rasteretile već davno zagušene gradske prometnice.
– Niti jedno rješenje koje se postavi kao cilj nije financijski i tehnički nerješivo ili neizvedivo. Cijene zemljišta i nekretnina u Dubrovniku, same po sebi, mogu financirati i smionija rješenja, poput izgradnje većine ključnih gradskih prometnica ispod zemlje, naravno, ukoliko je to potrebno. Također, način podzemne izgradnje toliko je uznapredovao da je njegova konačna cijena postala iznimno prihvatljiva, te se podzemna izgradnja infrastrukturnih sustava mora, već danas, ozbiljno razmotriti. Skuplje može biti izvlaštenje jedne obiteljske kuće nego izgradnja tunela dugačkog više desetaka metara – razmišljao je Vlahušić 2007. godine. I očito ostao pri svome, jer se od 2009. godine intenzivno spominju tuneli, uvršteni su i u prometnu studiju, GUP, a svakako treba istaknuti kako je Dubrovnik bio domaćin skupovima o tunelim i podzemnoj gradnji.
Tunel ovdje, tunel tamo
Prije osam godina gradonačelnik je tako predlagao spuštanje prometa u podzemlje na potezu od Ilijine glavice do garaže Centar iza Grada, koja tko zna kad će se i hoće li se uopće realizirati. U svojim je planovima tada nosio i izgradnju podzemnog tunela od Doma zdravlja do Ljetne pozornice na predjelu parka Gradac u susjedstvu Interuniverzitetskog centra Dubrovnik (IUC) , s velikom podzemnom garažom ispod samog parka Gradac. Time bi, isticao je Vlahušić, grad Dubrovnik i njegovi građani dobili toliko potrebnu pješačku zonu – od zgrade JVP Dubrovački vatrogasci do Doma zdravlja.
Dijelom kroz podzemlje trebao se odvijati i promet na potezu od Ilijine glavice do novog autobusnog kolodvora u Gružu, a još jedan tunel (ili nadvožnjak) se trebao graditi i na spoju ulice Stjepana Cvijića s magistralom. Podzemnu gradnju predlagao je i u gruškom polju, točnije od RK Srđ do gradskog bazena.
– Cesta od Robne kuće Srđ do križanja s gradskim bazenom za sada ostaje nedirnuta, potrebno je izgraditi tunel uz određenje gdje isti počinje i gdje završava. Čak i bez tunela Put od Mihajla, obala Nikole Tesle je dobro rješenje.
Dolaskom na čelo grada Vlahušić počinje raditi na realizaciji svojih vizija, a u tu je svrhu izgrađena i prometna studija. No, dubrovačkoj javnosti 2011. godine predstavlja se nova ideja o tunelu od Skočibuhe na Boninovu do Minčete, čije je rješenje izradio omiljeni Vlahušićev arhitekt Marko Dabrović. Svoju ideju predstavio je Vlahušić najprije gradskim vijećnicima, da bi niti 24 sata nakon to isto prezentirao na, gle čuda, svjetskom kongresu o tunelima i podzemnim građevinama koji se održavao upravo u Dubrovniku. Korak dalje po pitanju tunela Minčeta napravljen je 2012. godine. Najprije je na prezentaciji prometne studije tvrtke Promel rečeno kako je studija pokazala potpunu opravdanost tunela ispod Minčete do Splitskog puta, koji je njen sastavni dio, no tada se realizacija pomaknula iza 2016. godine.
Stari izbrisani, dodani novi
– Dobili smo donaciju francuske vlade od 600 tisuća eura za studiju izvedivosti, a ova prometna studija će biti sastavni dio te studije – rekao je tada Vlahušić najavivši i apliciranje na europske fondove, već za prvi iznos od 15,5 milijuna eura. Iako su gradski prostorno-planski dokumenti predviđali izgradnju još nekoliko tunela, gradonačelnik ih je, odnosno prometna studija, prozvao nepotrebnima.
– Ova studija je pokazala da neka rješenja iz državnog i županijskog prostornog plana ‘ne piju vodu’ od tunela kroz Srđ, tunela kroz Nuncijatu i zaobilaznice oko Grada – istaknuo je gradonačelnik, a dr.sc. Damir Pološki objasnio je odustajanje od tih projekata, budući da su Most dr. Franja Tuđmana i budući dodatni kolnik s dva kraka tunela na izlazu Dubac dovoljni.
– Tunel prema Brgatu, dužine više od dva kilometra je nepotreban jer ne bi imao dovoljan promet, kao ni tunel Nuncijata. Treći tunel, kroz Montovjernu, kad bi se izgradio, na sebe bi preuzeo preveliki promet i isisao bi sav promet iz okolnih ulica, prije svega Iva Vojnovića, i imao bi promet od šesnaest tisuća vozila, što je kapacitivno previše za dvosmjerni tunel, gdje je kapacitet dvanaest tisuća. Stoga se i od tog tunela odustaje – objasnio je tada Pološki.
No, vratimo se na tren na tunel Minčeta, za kojega je, dakle, francuska Vlada donirala 600 tisuća eura za projektnu dokumentaciju još 2012. godine. Godinu dana kasnije, Vlahušić je istaknuo kako na projektu rade najveće francuske tvrtke, dok su u samom gradu započeli istražni radovi. No, tada je najavio kako će za kompletnu dokumentaciju trebati dvije do tri godine.
Uz ovaj cestovni tunel, koji je očito u budućnosti naizgledniji za gradnju, spominje se i pješački tunel od RK Minčeta do Pila s dvije brze trake i dijelom za pješake, koji bi se prema Pilama kretali pokretnim trakama. A gradonačelnikova ideja svojevremeno je bila i dvotračni uronjeni tunel od Radeljevića do Jadrolinije. Posljednja ideja o tunelogradnji gradonačelniku se javila kod kupnje ljetnikovca Bosdari, kao dio buduće proširene marine u Komolcu, a sve to prati i gradnja tunela iza Čajkovića.
A tek metro?
Ovdje svakako treba istaknuti i dubrovački ‘laki’ metro, kojega bismo trebali ugledati ne prije 2031. godine, a koji je ključni element Promelove prometne studije. Metro dužine 5 i pol kilometara gradio bi se na potezu od luke Gruž do Viktorije, čime bi se individualni promet trebao smanjiti za 15 posto.
Uz metro i tunele naše daleke budućnosti, Vlahušić ‘gura’ i pokretne trake. Osim eskalatora, koji su se spominjali i u mandatu Dubravke Šuice, kroz Bogišićev park do Pila, a koje potencira i sam Vlahušić, tu su i pokretne skale do nebodera u Gružu te do Montovjerne, sve kako bi se olakšalo posebno starijoj poulaciji stanovnika ovih gradskih predjela.
Na kraju svakako treba istaknuti i tunel kroz Neum, koji je u svojim izjavama o autocesti do Dubrovnika spominjao i dubrovački ljubitelj tunelogradnje Andro Vlahušić. Podsjetimo, u jeku političke rasprave o tome kojim bi teritorijem trebala prolaziti autocesta do Dubrovnika, gradonačelnik istaknuo kako je postoji točan plan da se teritorij BiH prijeđe s kratkim koridorom dugim oko pet kilometara. U tom koridoru ne bi bilo, izjavio je, carinskih kontrola, a ne isključuje da bi to moglo biti izvedeno i s tunelom.
No, spuštanje prometnica pod zemlju i nije neka novost kada je u pitanju Dubrovnik. Ovdje svakako treba spomenuti tvrtku Energoprojekt koja je još 1990. godine u svom viđenju grada do 2020. godine predviđala gradnju čak dva tunela. Prvi je bio od Lapada do Dubca, a drugi od Ilijine glavice do mosta preko Rijeke dubrovačke. Ove ideje ostale su nerealizirane, a tko zna, takvu sudbinu možda dočekaju i Vlahušićevi tuneli.