Početak 2019. godine u redovima HSS-a obilježilo je stvaranje pobune među članovima zbog, kako se priča, trenutnog nezadovoljstva članova vodstvom stranke te se od Kreša Beljaka, predsjednika HSS-a traži se ostavka.
Upravo o ovoj je temi predsjednik dubrovačkog HSS-a Vido Bogdanović pisao na svom blogu. Cijelu objavu prenosimo u cijelosti.
‘Ne razumijem koga pokušavaju uvjerit pojedini stranački dužnosnici, članovi, dijelovi stranačkih organizacija pa čak i cijele organizacije (navodno) u svoju dobronamjernost kad javno, koristeći svakojake tehnološke mogućnosti javnog iznošenja svojih zahtjeva uporno pozivaju Kreša Beljaka da se povuče s dužnosti predsjednika Hrvatske seljačke stranke. Zanimljivo je da su ti zahtjevi manje-više ničim konkretnim argumentirani, stječe se dojam da se nekima Beljak i ‘njegova’ politika jednostavno ne sviđaju te to smatraju dovoljnim razlogom za javno, izvan očekivanih stranačkih procedura, pozivanje predsjednika da odstupi.
Iako navodno motivirani željom za općom dobrobiti stranke, a time i općeg političkog stanja u državi, članovi i organizacije koji zahtijevaju ostavku predsjednika, svojim činom čine upravo suprotno, ugrožavaju stranku i njen položaj u društvu.
Ovo pišem kao član Hrvatske seljačke stranke već 24 godine (nisam odbio vrijeme kad sam kao remetilački faktor nekoliko puta bio udaljen iz stranke), trenutno predsjednik GO HSS Dubrovnik i gradski vijećnik. Od 1994. sam živio i preživio u Haesesu i vjerujem da znam o čemu govorim i pišem. Ovo je moj stav i nisam ga usuglašavao s bilo kime.
Ajmo počet od glave. Krešo Beljak zasigurno nije ni andio ni svetac, a teško bi bio i blaženik. Krešo je još jedan čovjek sa svojim vrlinama i manama baš kao i svatko od nas. I Krešo Beljak vjerojatno nije najbolja moguća osoba među svim članicama i članovima Haesesa za dužnost predsjednika. Možda bi se pronašli bolji kandidati… možda? Kažem možda jer bi takve osobe uz svoje kvalitete trebale biti spremne i preuzet dužnost predsjednice ili predsjednika.
Vratimo se stranci. Nedvojbeno je da je došlo do zaokreta u proteklih par godina od kad je stranka pod predsjedanjem Kreša Beljaka i njegovih suradnica i suradnika u predsjedništvu i glavnom odboru. Došlo je do kvalitativnog zaokreta i to na bolje.
Jedan od ozbiljnih poteza kojim se krenulo u sređivanje stanja u stranci jest sređivanje statusa članstva čime su se potvrdile unutarstranačke priče o višekratnom napuhivanju članstva kao unutarstranačkoj izbornoj (anti)metodi osiguranja fiktivnih delegata u stranačkim tijelima. Istina, proces sređivanja stanja u evidenciji članstva i članskih obveza i prava još uvijek nije gotov, i nikad neće biti završen, stoga je to još jedan razlog za nastavit tim putem u ostvarivanju jedne od osnovnih pretpostavki uredne i uspješne stranke.
Bez obzira koliko neki zaziru od kvalificiranja političkih subjekata lijevim ili desnim od toga jednostavno ne možemo pobjeć. Isto kao što ne možemo pobjeć od činjenice da je naša stranka od početka bila stranka seljaka (i radnika), a ne zaštitnik i promotor gospode i kapitala. Ako hoćemo bit vjerodostojni onda i sad i sutra trebamo svojim političkim djelovanjem čuvat radnike i seljake te promovirat njihove interese. Gospoda, kapital i svećenstvo se sami za sebe već pobrinu. O čemu ja to? Ne ja, nego Radić, kad ne znate što bi onda čitajte Stjepana Radića i pitajte narod. I on i oni su već iznijeli rješenja. A rješenja zasigurno nisu ”ni lijevo ni desno”, politika ”ekvidistance” ili politika ”ne bi se šteli mešati”, Radićeva politika je nedvojbeno – republikanski lijevo! Kome to nije jasno onda je očito zaluto ili zalutala u HSS. E upravo je politički kurs posljednjih nekoliko godina zakrenut u lijevo, i tako to treba bit u vjerodostojnom Haesesu. Kome to nije jasno, ili bolje, kome to smeta??
Svi, ne samo članovi Haesesa, svjesni smo u kakvoj društvenoj močvari trenutno živimo. Samo budale toga nisu svjesne, a licemjeri ne žele priznati. Jedna od osnovnih komponenti uspješnog društva jesu uredne financije, stoga i politička stranka kao važna infrastrukturna pretpostavka neke zajednice treba biti financijski uredna. Ne želim ovdje lamentirat podacima o tijeku stanja financija u posljednjih petnaestak ili dvadeset godina te činjenicom da se posljednjih par godina financijsko stanje u HSS-u konačno sređuje upravo nastojanjima vodstva stranke na čelu s Krešom Beljakom.
Nisam pristalica predizbornih međustranačkih koalicija. To što ja nisam pristalica ne znači da je to ispravno i da sam ja u pravu. Jednostavno tako mislim. I svjestan sam toga da sebi ne smijem dozvolit ultimativno zahtijevat samostalni izlazak na europske izbore, odnosno istupanje iz tzv. Amsterdamske koalicije. Mogao bi ovdje satima branit i suprotstavljat svoje stavove stavovima onih koji smatraju da Amsterdamska koalicija jest ispravno strateško i taktičko opredjeljenje, ali na kraju će odlučit većina. Većina je već odlučila, predsjedništvo i odbor su većinom glasova ili čak jednoglasno podržali ovakvu politiku, a očekujem da će se isto dogodit na skupštini koja će se uskoro održat.
U politici baš kao i u sportu, postoje igrači, navijači, simpatizeri, a i nezainteresirani. U ocjenjivanju i sporta i politike bez obzira ko se kome sviđa ili ne sviđa konačan je ipak brojčani rezultat na semaforu temeljem kojeg se ostvaruju određena prava i preuzimaju odgovornosti. A semafor je upravo neumoljiv, HSS je u nekoliko proteklih godina uskrsnuo iz mrtvih, od stranke koja je imala podršku manju od statističke pogreške sad na semaforu titra s podrškom iskazanom između 3 i 4 % anketiranih. Kad već spominjemo imena nemojmo bježat ni od prethodnog predsjednika. Usuđujem se špekulirat da bi HSS politički nesto i financijski bankrotiro da je kojim slučajem kao predsjednik ostala osoba koja se preziva Hrg.
I Sabor ima svoj semafor. Nedavno je na tome semaforu bila samo jedna zelena markica, jedan zastupnik koji se predstavljao za Haesesovca. Preuzimanjem predsjedničke odgovornosti Krešo Beljak uspijeva osvojit 5 markica na semaforu, ali greškom uspijeva među njih stavit i osobu koja jednostavno nije smjela bit Haesesov kandidat ni zastupnik, a čini se da nije smjela bit ni član. Ljudi smo, griješimo.
Kad sagledamo ove nedvojbene činjenice moram se zapitat što u stvari hoće ovi stranački diverzanti, za koga i čiji račun pokreću nestatutarnu proceduru pozivanja predsjednika da odstupi s dužnosti na koju je statutarno pravovaljano izabran?!? Kad smo bili djeca, znali bi reć ili su ludi ili im noge smrdu? Ne mogu se petljat u medicinsku struku i dijagnoze, ali politički se usuđujem prosuđivat. Uspješna revitalizacija Hrvatske seljačke stranke nekome ili nekima smeta, smeta onima koje seljački napredak ugrožava u daljnjem upropaštavanju hrvatskog društva. Svojom diverzantskom akcijom, ili bolje rečeno akcijama, pojedinci neće pomoć Haesesu, a neće pomoć ni Hrvatskoj.
I zato ostavimo se ćorava posla i zločestih namjera. Ako nam je stalo do dobrobiti Hrvatske seljačke stranke i Hrvatske nemojte rušit nego gradite. A ako se baš ne slažete s odgovornim arhitektom – odmorite se malo i dobronamjernim savjetom pokušajte popravit i doradit projekat ko pravi kibicer. Ako vam to može pomoć ni ja se u svemu ne slažem s predsjednikom Beljakom.
Opet će unutarstranački izbori pa lijepo pripremite svoje programske i personalne prijedloge. I onda po jednostavnom demokratskom principu sadržanom i u našemu stranačkom statutu izaberimo one koji će osmišljavat stranačku politiku i vodit stranku naredno mandatno razdoblje.’