Šesnaesti znanstveni skup u nizu ‘Hrvatski književni povijesničari: znanstveni skup o Miloradu Mediniju’ organizirao se od 9. do 11. studenoga u Dubrovniku, u Poslijediplomskom središtu te Zagrebu.
Ovi iznimni skupovi dio su znanstvenog projekta Hrvatski književni povjesničari koji vodi prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, viši znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU. U jutarnjim satima ovog petka trećom sjednicom predsjedale su prof. dr. sc. Valnea Delbianco (Pula), prof. dr. sc. Ružica Pšihistal (Osijek), prof. dr. sc. Cvijeta Pavlović (Zagreb), a u ‘dubrovačkom dijelu’ okupljeni su mogli čuti brojna zanimljiva izlaganja: ‘Medini o talijanskim izvorima hrvatske renesansne književnosti’ prof. dr. Valnee Delbianco, ‘Pjesme Marina Držića od Medinijevih teza do kontekstne interpretacije pojma svjetske književnosti’, prof. dr. sc. Cvijete Pavlović, ‘Začinjavci i Marulić u Medinijevu književnopovijesnom obzoru’, prof. dr. sc. Ružice Pšihistal, ‘Dubrovačke maskerate i njihov prvi tumač’ dr. sc. Viktorie Franić Tomić, doc., ‘Medinijeve pedagoške teme’ dr. sc. Josipe Dragičević.
Nakon kratke stanke uslijedio je dalje niz zanimljivih predavanja: ‘Medinijev sustav renesansnih pjesničkih vrsta i podvrsta’ dr. sc. Miljenka Buljca, izv. prof., ‘Usmena književnost i tradicijska kultura u Medinijevom književnopovijesnom radu’ prof. dr. sc. Estele Banov, ‘Milorad Medini i Milan Rešetar’ dr. sc. Ane Batinić, ‘Marulićeva prikazanja u Medinijevoj Povjesti hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku’ Lidije Bogović, prof., ‘Milorad Medini, urednik i suradnik dubrovačke Crvene Hrvatske’, dr. sc Roberta Bacalje, izv. prof. Nakon rasprave i završetka rada, uslijedilo je predstavljanje Zbornika o Antunu Barcu i Zbornika o Đuri Šurminu.
Milorad Medini (Dubrovnik, 13. travnja 1874. – 20. rujna 1938.) hrvatski je književni povjesničar i političar. Studirao je slavistiku te doktorirao filozofiju u Beču. Radio je kao gimnazijski profesor u Dubrovniku i Splitu te je bio urednik časopisa Crvena Hrvatska. Za narodnoga zastupnika u Dalmatinskom saboru bio je izabran 1908., a od 1910. do 1918. bio je član Zemaljskoga odbora u Zadru. Nakon Prvog svjetskoga rata pa sve do umirovljenja 1934., bio je tajnik Trgovačko-industrijske komore u Dubrovniku. U znanstvenom se radu uglavnom bavio poviješću Dubrovnika te starijom dalmatinskom i dubrovačkom književnošću. Proučavao je i izvore za stariju hrvatsku povijest, među ostalima valja istaknuti Ljetopis popa Dukljanina.Dosadašnji skupovi o hrvatskim književnim povjesničarima bili su posvećeni Mihovilu Kombolu, Slavku Ježiću, Franji Fancevu, Tomi Matiću, Albertu Haleru, Branku Vodniku, Ivanu Milčetiću, Dragutinu Prohaski, Milanu Rešetaru, Vatroslavu Jagiću, Šimi Ljubiću, Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, Ivi Frangešu, Antunu Barcu i Đuri Šurminu, a sa svakog od skupova bio je objavljen i zbornik.