Naša hrabra sugrađanka Doris Bender, koja se već duže vremena bori s teškom bolesti, na društvenim mrežama objavila je dirljiv status i poručila ne treba pustit strahu da upravlja životom, već uživati u trenutku, svakodnevnim aktivnostima i radostima. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
–Koliko puta me neki ljudi pitaju kada ću ozdraviti i slično? Pa jednostavno nikad. Zato i je kronična bolest. Dobro kod mene još dosta komplicirana. Ali medicina napreduje. Zato i jesam preživila sve te sepse, upale pluća, emboliju, grozne padove kisika itd. Dobro osim i jer sam sama po sebi malo čudo, žilava i tvrdoglava.
Tako da naravno da sam sretna da sam živa i svjesna sam da neću trčati maratone, penjati se na planine…
Ali vjerujem da ću živjeti normalnije i manje biti po bolnici. Već je velika stvar i što sam malo duže van bolnice, što mogu uopće i malo vremena provesti vani s prijateljima.
Naravno da samo moji najbliži i bliski prijatelji znaju što sam prošla i što prolazim. Puno je tu muke svaki dan, odlazaka u bolnicu, hitnu, dijagnoza, posljedica, šake lijekova… Dođu prijatelji pa u čudu gledaju sve te tablete, kao mala ljekarna, prije mala bolnica sa svim aparatima… “ova crvena ti je za tlak, roza za srce, zelena za disanje, ove tri bijele isto…” “tu upališ ovo i spojiš me da mi vidiš kisik i puls… pa upališ na 2-3litre.” Ne mogu prohodati par stotina metara da mi ne padne kisik. A gle čuda, imaš ovaj prijenosni i uzmeš sa sobom. Pa reci ti nekome prije 100 godina da će to postojati…
Drago mi je da mi se dosta ljudi javi, puno ljudi me zaustavi, a gdje drugo nego u bolnici, pitaju kako ti je ovo bilo, kako ono.. iako sam puno mlada od njih, bar malo im pomognem sa svim što znam i što sam prošla.
“Kako te nije strah da nesto neće biti? Što ako…?”
Pa prije me bilo strah, naučila sam više da se za ništa ne mogu unaprijed bojati. Što ako izađem i auto me udari? Mogla bi uvijek tako mislit i zauvijek živjeti pod staklenim zvonom, baš nijedan dan mi ne bi bio dobar. Iscrpljujuće je, svaki dan. Ne znaš kako ćeš se probudit.
Danas sam tu. Sutra ko zna gdje, možda vani, možda u bolnici. Ali danas napravite bar nešto, taman izašli 15min, pročitali dio knjige, pogledali dio filma… Ništa neće pobjeći, osim života. U to sam se nažalost uvjerila nebrojeno puta sudbinama ljudi oko sebe. “Sve ovo te samo učinilo jačom, hrabrijom…” Nisam nikad htjela biti ni jača ni hrabrija, nego zdrava, ali nisam imala izbora – objavila je Doris.
Foto Doris Bender/Fb