Grad

GRADONAČELNIK MATO FRANKOVIĆ U pojedinim zonama moći će se graditi samo obiteljske kuće

Gradonačelnik Mato Franković može se pohvaliti brojnim ostvarenim projektima u protekloj godini. No, kraj 2019. zasigurno je obilježila smjena direktorice Turističke zajednice grada Dubrovnika Romane Vlašić. Franković se, osim o ovoj temi, u razgovoru za DuList osvrnuo i na promjene GUP-a, smjene u Gradskoj upravi, ali i na pitanje butige u Zlatnom potoku.

Koja biste tri projekta izdvojili kao važna, a koja je Gradska uprava ostvarila u 2019. godini?
U 2019. godini kao tri najvažnija projekta istaknuo bih izgradnju pročistača za vodu, završetak obnove Lazareta i izgradnju novog nogometnog terena u Gospinom polju.

Niste se slagali kako Romana Vlašić vodi Turističku zajednicu grada Dubrovnika. Je li trebalo čekati dvije godine kako bi se odvila smjena?
Gledajući dosadašnja upravljanja u određenim društvima, uvijek ljudima dajem priliku da se neke stvari promijene. U slučaju Turističke zajednice, neke se stvari nisu promijenile. Turistička zajednica grada Dubrovnika već godinama nije predvodnik hrvatskog turizma što smatram da bi uistinu trebala biti. Ovo nije nikakva gruba smjena, dapače, ovo je jedan fer i korektan dogovor o odlasku gospođe Vlašić s mjesta direktorice. Ona ne odlazi iz tZ-a, nego ostaje unutar njene strukture, ali s druge strane preuzima druge dužnosti. Očekujemo izbor nove osobe koja bi donijela dodatni, novi ‘vjetar u leđa’ tZ-u, a koja bi trebala biti pokretač raznih inicijativa, aktivnosti i događaja. Kad ulazimo u genezu samih događanja, desetljećima su gotovo pa identična što se tiče tZ-a i njihove inicijative. Druga su stvar privatne inicijative koje tZ onda sufinancira. To je pohvalno i potrebno, ali mislim da tZ mora biti inicijator dodatnih aktivnosti i proizvoda. U budućnosti se očekuju inovacije po pitanju online sustava, mobilnih aplikacija, novih alata, segmentirani pristup tržištu… Mislim da postoji veliki prostor za napredak i da tZ treba ići u smjeru smart tehnologije.

Spomenuli ste taj ‘vjetar u leđa’ Turističkoj zajednici. Je li to Ana Hrnić?
To će možda biti Ana Hrnić, možda će biti netko drugi. U ovom trenutku ne mogu reći hoće li se Ana Hrnić prijaviti na natječaj za direktoricu tZ-a ili ne. Provjerit ćemo prijave, njihove programe, životopise i dužnosti koje su obnašali. Kao što sam više puta rekao, Dubrovnik je uistinu rasadnik turističkih kadrova, izvrsnih direktora hotela, turističkih agencija, voditelja raznih resora unutar hotela i agencija. Dakle, imamo brojne kvalitetne ljude u turizmu. Preostaje nam vidjeti tko će se javiti i pokazati zainteresiranost za takvu jednu poziciju.

Planiramo podignuti spomenik u Gružu za djecu koja su izgubila život u Domovinskom ratu

Je li točno da je Romana Vlašić dobila koeficijent na plaću 6,1, a da je koeficijent na plaću direktorice TZ-a 6,6? Prema tome bi Vlašić, među ostalim zbog dugog staža, imala veću plaću od novog direktora, i iznosila bi oko 20 i pol tisuća kuna bruto 1? Imate li Vi toliku plaću?
Moja plaća u netu je 17 tisuća i 800 kuna, i javno je objavljena. Što se tiče plaće direktora TZ-a, točan je koeficijent 6,6. Gospođa Vlašić je, naravno sukladno našem dogovoru, dobila koeficijent 6,1 voditelja ‘Kongresnog odjela i razvoja stranih tržišta’, što je u opisu njezinog radnog mjesta. Mislim da je to fer i korektno i da tu nema nikakvih problema.

Znači da bi imala veću plaću od direktora TZ-a?
Ne, imat će manju plaću. Otprilike nekih 10 posto manju onako kako smo izračunali.

Jesu li zbog navedenog koeficijenta određene osobe negodovale, iz redova TZ-a, ali i iz Gradske uprave?
To mene uopće ne interesira.

Krši li se s povećanjem koeficijenta zakon jer ostali voditelji imaju niži koeficijent, a on se kreće oko 5?
Ne, ovdje se radi o novom radnom mjestu. Prvo smo ukinuli jedno staro radno mjesto koje je postojalo, osnovali smo novo radno mjesto i dali veće dužnosti i obveze. Prije je postojao samo Kongresni odjel. Dakle, uopće se ne konfrontira s postojećim radnim mjestima unutar Turističke zajednice.

U javnosti se priča i o smjenama određenih pročelnika u Gradskoj upravi, konkretno o smjenama Silve Vlašić i Zdenka Medovića. No, spominju se i smjene ravnatelja JU Rezervat Lokrum Ivice Grileca te direktora Domouprave Konsuela Končića. Kad će se dogoditi smjene i zbog čega?
Održao sam kolegij sa svim našim pročelnicima. Rekao sam kako se ni s jednim pročelnikom ni direktorom neću obračunavati putem medija. U onom trenutku kad se odlučimo za promjene u timu, o tome ću osobno prvo obavijestiti pročelnika, pročelnicu, direktora ili direktoricu i na taj način to riješiti. Za obračunavanje preko medija nema potrebe. Ako se odlučimo za promjene, to će biti isključivo zato što netko nije mogao s nama dovoljno brzo trčati trku, a kako mi mislimo da se treba trčati. Hoće li doći do smjena ili neće, to će vrijeme pokazati. Možda neće biti ništa, a možda će biti nešto. U ovom trenutku ne mogu reći da ćemo ikoga micati, ali da želimo da određeni segmenti budu brži, kvalitetniji, uspješniji i bolji – želimo! Radimo na tome da to tako i bude.

Ni s jednim se pročelnikom ni direktorom neću obračunavati putem medija

Vratimo se na prvo pitanje jer se čini da ste imali za dodati još neke informacije oko projekata…
Mogao bih dodati puno toga. Što se tiče 2019. godine, sigurno ju je obilježio i početak izgradnje škole Montovjerna, prve škole nakon 1985. godine koja se gradi u Dubrovniku. Neminovno je i dotaknuti se početka izgradnje stanova za branitelje i stanova za mlade. Dodat ću i završetak izgradnje vrtića Palčica 2. To je nakon 40 godina prvi vrtić u Dubrovniku. Par mjeseci iza njega otvorio se još jedan novi vrtić u vlasništvu Grada Dubrovnika, a to je Put na more u Staroj Mokošici. Ne možemo zaboraviti ni sportsku infrastrukturu. Spomenuo sam već nogometno igralište, ali moram istaknuti i judo dvoranu u Mokošici i početak rekonstrukcije Hotela Stadion. Kad se dotaknemo zdravstva, moram spomenuti pedijatrijsku ambulantu u Mokošici koja je završena, uređena i opremljena. Sad čekamo suglasnost Ministarstva zdravstva kako bi započela s radom. Pedijatrica je došla u Dubrovnik i dobila je stan u vlasništvu Grada Dubrovnika. Bitno je napomenuti i energetske obnove koje u potpunosti mijenjanju kvalitetu unutar škola. Energetski razredi se dižu redovno s D ili C na B. Imamo energetske obnove škola Ivana Gundulića i Marina Držića te vrtića Ciciban i Izviđač. Kad uzmemo u obzir navedene obnove, i zbrojimo ih s energetskom obnovom provedenom u OŠ Lapad, onda možemo reći da smo dosad uložili 40 milijuna kuna u energetsku obnovu pet objekata. Nadalje, osim obnove dvotračne ceste Mrčevo-Kliševo koju trenutno provodimo, obnovili smo i više od 35 kilometara postojećih cesta na području Grada Dubrovnika. Tu ubrajam i cestu na Šipanu koja je u potpunosti sanirana i obnovljena. Svakako treba reći da smo obnovili deset, a izgradili tri nova igrališta. Započeli smo i izgradnju 200 novih parkirališnih mjesta u Mokošici.

Spomenuli ste vrtić ‘Palčica 2’. Je li riječ o vrtiću kojim su se stvorili novi kapaciteti, a time i smanjile liste čekanja ili je ovdje riječ o ‘kompenzaciji’. Naime, u te su se nove prostore preselila djeca iz Lapadskih dvora.
Tako je. Nisu se stvorili novi kapaciteti. Nije nam cilj bio stvaranje novih kapaciteta s obzirom da smo u brojnim vrtićima imali i prazne liste. U ovoj godini u vrtićima smo imali i dodatnih mjesta za upis nove djece. Međutim, što se tiče vrtića Palčica 2, istina je da smo se iselili iz Lapadskih dvora gdje smo imali uistinu skup najam. Čekali smo da prođu sve navedene energetske obnove zbog kojih pojedini vrtići nisu mogli raditi te se sada smještamo u vlastite prostore i polako ostvarujemo nužne pedagoške standarde. Planiramo i realizaciju dvaju novih vrtića. Prvi vrtić realizirat ćemo u Gružu. Riječ je o bivšoj zgradi HEP-a. Očekujemo odluku HEP-a o prodaji te zgrade. Dakle, Grad Dubrovnik namjerava kupiti zgradu i u nju smjestiti jedan veliki vrtić. Sljedeći vrtić je vrtić Solitudo, za koji smo osigurali sredstva u 2020. godini za projektiranje. S ta dva velika vrtića, mi ćemo u potpunosti riješiti pitanje pedagoških standarda i postići rasterećenje u prvoj grupi vrtića, a to su vrtići ‘Grad’. Što se tiče vrtića u Mokošici, dobili smo građevinsku dozvolu za vrtić ‘Pčelica’. Postojeći vrtić rušimo. Inače, u njemu trenutno postoji osam grupa, a izgradnjom novog vrtića imat ćemo 16 grupa. Također, stvorit ćemo administrativni prostor za upravu tog novog vrtića Mokošica. Isto tako, u siječnju, ako sve bude u redu, otvorit ćemo novu grupu u Zatonu i rasteretiti postojeći vrtić. U 2019. riješili smo i pitanje vrtića Gromača u kojem smo produžili radno vrijeme do 16 sati. Time smo automatski rasteretili Trsteno i Zaton. Ostalo nam je još riješiti pitanje poboljšanja infrastrukture vrtića na otocima. Time ćemo u potpunosti ući u pedagoške standarde, što nam je i bio cilj. Naime, u 2020. godini cilj nam je riješiti Lopud i Šipan, odnosno vidjeti koje je najbolje rješenje za Šipansku Luku i Suđurađ. Ali, ističem kako se otvaranjem novih vrtićkih grupa u Mokošici neće stvoriti prostor za dodatni broj djece jer mislimo da smo postigli optimum, a u kojima imamo mogućnosti uvijek upisati novo dijete. Korak po korak će se zatvarati postojeće grupe koje su u najmu, tako da u konačnici ostanemo na vlastitim prostorima.

Dobili ste cjelokupnu dokumentaciju koja obuhvaća konzervatorske podloge vezane za buffer zonu. Slijedi uvođenje iste u Prostorni plan Grada Dubrovnika, što nam otkrivaju ti dokumenti, koje su ciljane izmjene i korekcije?
Bit će znatnih korekcija. Ono što je dobro za građane Dubrovnika je činjenica da će se uvesti maksimalni red u građenje i da su jasno definirane sve zone te visine građenja u pojedinim zonama. Moram reći da mi je žao što cijeli grad nije potpao pod buffer zonu jer bi to riješilo puno naših problema. Ali, velik je dio grada potpao počevši od Svetog Jakova, preko Pila, Konala pa do Gruža, Nuncijate i jednog dijela Lapadske obale. Podloga će donijeti brojne promjene, a koje će se odmah uključiti u izmjene GUP-a u idućoj godini. Nakon apliciranja podloge, moći ćemo reći kako maksimalno štitimo prostor te da nikome nismo oduzeli pravo na gradnju. Svatko će moći graditi, ali po određenim normama i kriterijima.

Rekli ste da se neće brisati postojeće građevinske zone jer bi se time otvorili dodatni ‘frontovi’ i mogućnosti tužbi. Ali, kažete da ćete u njih uvesti određena ograničenja i smanjenu izgrađenost na određenim parcelama.
Tako je. U većini se slučajeva radi o mogućnosti korištenja iskoristivosti određene parcele i o katnosti prilikom građenja. Radi se o manjoj katnosti nego što je trenutno predviđeno prostornim planom. I ne dozvoljavaju se više velike građevine u pojedinim zonama, nego se sve više koncentrira na obiteljske kuće.

Gospođa Vlašić je, naravno sukladno našem dogovoru, dobila koeficijent 6,1 voditelja ‘Kongresnog odjela i razvoja stranih tržišta’, što je u opisu njezinog radnog mjesta

Mislite li kako će se dovođenjem 4 ili 5 građevinskih inspektora uvesti reda?
Hoće. Sigurno će se uvesti red po pitanju građevinske struke. Građevinska inspekcija ne služi samo da bi kažnjavala one koji nelegalno grade, nego služi da bi kontrolirala one koji grade sukladno zakonu i dobivenim građevinskim dozvolama. Dakle, kako bi ujedno i provodila nadzor nad trenutnom gradnjom i utvrdila provodi li se onako kako treba. I za to služi građevinska inspekcija. Nisu oni a priori samo za utvrditi gradi li netko legalno ili ne. Njihov je djelokrug rada puno veći i za to su nam uistinu potrebni. Želimo da kvaliteta izgrađenosti grada bude sukladna svim izdanim prostorno-planskim dokumentima.

Kako do njih? Jer, niske su plaće, a velika odgovornost?
Vjerujem da će se poboljšati financijski uvjeti, prema onome što sam čuo i da će se uistinu pronaći ljudi koji su zainteresirani za rad. Mislim da općenito vlada fama ‘nema nikoga, nema nikoga’. Pa mi onda sami sebi govorimo ‘nema nikoga’, a nismo niti raspisali natječaj da bismo spoznali ima li koga. Idemo raspisati natječaj, ako nam ne uspije, onda možemo reći – ‘nema nikoga’. I mi smo nekad govorili kako na nekim pozicijama nema zainteresiranih pa bismo raspisali natječaj i ljudi bi se javili. Postojao je problem, primjerice, s prometnim i komunalnim redarima. No, poboljšali smo financijske uvjete, posložili smo bolje stvari i sad su uvjeti takvi da postoji još zainteresiranih. Treba se prilagoditi tržištu i tržišnim uvjetima.

Priča se kako se u Zatonu na gradilištu Slezaka gradi vikendica za Milorada Dodika? Kako to komentirate?
Ma mislim da su to priče i naklapanja. Teško mi je to komentirati.

Ali, ako jest istina?
Što ću, ne mogu ja nikome zabraniti prema onome što je u prostornom planu. Ali, sumnjam da je tako nešto istina.

Je li sanacija Bourbona u potpunosti dovršena? Je li potrebno provesti još neke mjere?
Grad Dubrovnik je angažirao Građevinski fakultet u Zagrebu da utvrdi sve što je potrebno za napraviti i sanirati. Fakultet je to utvrdio, izdao smjernice sukladno kojima je i provedena sanacija. Nakon provedenih aktivnosti na samom gradilištu, utvrđeno je kako je cesta 100 posto sigurna te da se njome može prometovati. Nema razloga da sumnjamo u to. Sve troškove navedene sanacije i ugradnje svih potrebnih elemenata snosio je investitor. Tu Grad Dubrovnik nije imao nikakav trošak.

A koliki je iznos sanacije?
Ne znam, nisam ni pitao. Ali, znam da se radi o višemilijunskom iznosu. Znam da nije bilo jeftino, ali je činjenica, prema onome što je Građevinski fakultet rekao, da je cesta u puno boljem stanju nego prije.

Primijetili ste zasigurno da imamo novu reportažnu rubriku u DuListu ‘Mare i Leona u điru’.
Jesam.

I na taj način se, među ostalim, detektiraju problemi u određenim dijelovima grada. Možete li nam reći za koje ste dijelove Grada ustanovili da možda najviše ‘pate’?
U koji god dio Grada da se dirnete, nema idealnog. Svakome nešto nedostaje. A ono što najviše nedostaje parkirališna su mjesta. Odmah za primjer možemo uzeti Zlatni potok i Ploče. Također, veliki je problem pitanje sustava odvodnje otpadnih voda. Ulica Janka Bobetka za mene je najkaotičnija ulica u Dubrovniku. Ma kaotična je i u podne! Sigurnosna je ugroza zato što hitna i vatrogasci svojim vozilima jedva njome prolaze. Dalje, kad idemo prema Lapadu, dio Solituda već postaje prenapučen zato što je prostorni plan bio kriv i dozvoljavao je gradnju zgrada bez izgrađenih parkirnih mjesta, odnosno dozvoljavao je takozvano plaćanje penala ili kazni za nedostajuće parkirno mjesto. A istovremeno Grad Dubrovnik nije provodio drugu mjeru – izgradnju tih parkirnih mjesta. Zato smo mi tu mjeru ukinuli u GUP-u u 2019. i rekli: ‘Nema više. Izvolite izgraditi garaže. Ako imate za izgraditi zgrade, e onda imate i za izgraditi garaže’. Na taj način se trebaju rasteretiti ceste. Idemo dalje prema Glavici Babina kuka gdje poprilični nered vlada na cesti. Oborinske odvodnje u ovoj zoni također nema. Spustimo se prema Ulici kardinala Stepinca koja je jedna od najlošijih ulica u građevinskom smislu.

Mi samo želimo da u Zlatnom potoku bude jedna mala lokalna butiga kojom bismo postigli zadovoljstvo lokalnih ljudi

Ali trenutno se Ulica kardinala Stepinca uređuje?
Tako je. Trenutno se rješavaju pitanja oborinske odvodnje i rasvjete pa ćemo dobiti komunalno opremljenu ulicu. Pa možemo ići malo do Lapadske obale i spomenuti činjenicu kako ljudi ‘plutaju’ prilikom svake veće plime. O pucanju vodovodnih cijevi na Lapadskoj obali mogle bi se pisati knjige. Istovremeno, cijela Lapadska obala ‘pluta’ u fekalijama. Postoje veliki problemi s oborinskom i fekalnom odvodnjom. Vjerujem da će to sve uskoro biti prošlost jer se nadamo uređenju Lapadske obale, uz korištenje europskih sredstava. Idemo u tom smjeru. Možemo malo krenuti i prema Komolcu. Jer, postoje dijelovi grada u kojima naši sugrađani nisu ni bili. Poput Šumeta, Knežice gdje stanovnicima nedostaje svega, od struje, vode pa nadalje. Dakle, bilo kakva komunalna struktura tamo gotovo pa da i ne postoji. U Mokošici nedostaje 1500 parkirnih mjesta kako bi vladao red na cesti. Da ne govorim o društvenom sadržaju koji u tom dijelu ne postoji, o vodoopskrbi, odvodnji, kanalizacijskom sustavu koji je na nižim razinama. Pogledajmo glavicu Stare Mokošice gdje su ljudi prije 40 godina sami provodili vodu, a gdje se i dan danas voda očitava tako što postoji jedan sat za cijelu glavicu Stare Mokošice. Jedan čovjek to sve skupa očitava te se dijeli voda po glavi stanovnika. Ali, Staroj Mokošici slijede bolji dani. Kreće se u veliki projekt Aglomeracije vrijedan preko 40 milijuna kuna u koji je uključena izgradnja oborinske odvodnje, nove vodovodne i kanalizacijske mreže, zatim izgradnja nogostupa i rasvjete. Sve će to u budućnosti dobiti Maslinata, točnije u idućih 30 mjeseci. A možemo krenuti i prema Štikovici te Zatonu gdje postoje ponovno problemi kanalizacije i odvodnje. To je također nešto na čemu radimo i što bi se trebalo realizirati u idućoj godini. Zatim, idemo prema Gornjim selima.

Kakva je tamo situacija?
Situacija je malo bolja, ali kanalizacijska mreža uopće ne postoji. Situacija je bolja jer nemaju problem s parkirnim mjestima, ali nemaju ni dovoljno stanovnika. Izgradnjom ceste od Mosta dr. Franja Tuđmana do Pobrežja riješit će se pitanje komunikacije s Gornjim selima jer u sljedećoj fazi ide cesta Osojnik-Ljubač. Možemo ići dalje prema Trstenom gdje jedan dio naselja nema vodovodni sustav, točnije područje Donje Selo. Tu su i Brsečine, mjesto koje kao ni Trsteno nema kanalizacijsku mrežu. Kad pitate stanovnike Trstenog što im je bitno – voda ili kanalizacija, svi će vam reći kanalizacija. Jer za vodu imaju izvor, kanalizacije nema, a njihove septičke mogu potencijalno ugroziti navedeni izvor. Projekt je u završetku, uskoro bi trebao biti spreman za natječaj. Početak izgradnje kanalizacijske mreže u Orašcu planira se u siječnju. Svi su stanovnici spremni i doslovno nikoga nije briga što će ‘izgubiti’ jednu ili dvije sezone jer je svima najvažnija stvar da se izgradi kanalizacijska mreža. Možemo poći i do otoka. Na Lopudu također možemo dosta pričati o nepostojećoj kanalizacijskoj mreži. Ako sve bude u redu, u siječnju ili veljači počinjemo s rješavanjem pitanja kanalizacijske mreže na tom otoku. Nadalje, u Šipanskoj Luci također je ključan problem nedostatak kanalizacije. Isti problem je i u Suđurđu, a za koji smo dobili građevinsku dozvolu, prijavili smo projekt na EU fondove i trenutno čekamo novce. Zatim idemo na Koločep gdje je i u Gornjem te Donjem Čelu problem ponovno – kanalizacijska mreža.

Dakle, u svemu navedenom najviše ističete problem po pitanju nepostojanja kanalizacijske mreže? Navodim ono što najviše ističu naši sugrađani. Potrebne su im i, primjerice, sportske dvorane te drugi sadržaji, ali ih u ovom trenutku muči što nemaju ono osnovno – u 21. stoljeću. Mene zato ljuti, kad je moj prethodnik isticao da smo mi bogat grad, a u svojih osam godina nije ništa napravio da imamo grad bogatih i sretnih građana koji imaju riješenu vodu i kanalizaciju. Nije ga interesiralo što i na području Boninova nemamo riješenu kanalizacijsku mrežu, što zapravo u 70 posto grada uopće nemamo kanalizacijsku mrežu, nego sve ‘počiva’ na septičkim jamama. Ponavljam, ne možemo živjeti od slave i ne možemo misliti da smo bogati, ako to uistinu nismo. Jasno je da se kanalizacijska mreža ne može u potpunosti izgraditi u dvije godine, niti u četiri, ali možemo je izgraditi u 10 godina. Ako dobijemo novce za projekt Aglomeracije, a vrlo je izvjesno da ćemo tih 900 milijuna kuna dobiti, riješit ćemo 90 posto problema kanalizacijske mreže Grada Dubrovnika. A tada smo došli u korak s brojnim gradovima u RH koji to imaju riješeno!

Kad će biti postavljena butiga u Zlatnom potoku?
Grad Dubrovnik je predao sudu na uknjižbu dio ceste koji se nalazi u nespornom vlasništvu Grada Dubrovnika. Nakon što se to završi, a poslali smo požurnicu u Zemljišno-knjižni odjel, raspisat ćemo natječaj i vidjeti tko će se javiti za navedenu butigu. Svi su dobrodošli. Mi samo želimo da tamo bude jedna mala lokalna butiga kojom bismo postigli zadovoljstvo lokalnih ljudi. Da na taj način ne moraju ići na Ploče kupiti kruh nego da ga mogu kupiti ispred svojih vrata.

Postoje li nove informacije po pitanju brze ceste od Grada do ZLD-a?
Ne. Ali, mi smo rekli svoj čvrsti stav i njega se držimo.

Moja plaća u netu je 17 tisuća i 800 kuna, i javno je objavljena

Ostajete li pri tvrdnji kako će ugostitelji ostati bez javne površine ako ne ugrade mastolovce? Kad će se krenuti u provjeru, kakve su i kolike kazne?
Apsolutno. U ugovorima, koje će sad dobiti svi ugostitelji, jasno će stajati odrednica da su dužni do kraja 2020. godine ugraditi mastolovac. O ugradnji mastolovca trebaju Gradu Dubrovniku predati dokaz s jasnim certifikatom. Također, dva puta godišnje moraju Gradu Dubrovniku dostaviti potvrde od ovlaštenog prikupljača masti da su tu istu mast iz mastolovca predali. U protivnom, ukoliko se to ne dogodi i ukoliko Grad Dubrovnik ne bude redovno dobivao sve te potrebne dokumente, automatski će se raskidati ugovor za javnu površinu, a i za zakup svima onima koji su u zakupu Grada Dubrovnika. Vjerujem da će to sve dovoljno motivirati ugostitelje da ugrade potrebne mastolovce i da izvršavaju potrebnu obvezu koja je ključna prema Gradu Dubrovniku. Nema milosti.

Na čemu će se temeljiti rad Gradske uprave u 2020. godini?
Istaknuo bih najviše izgradnju kanalizacijskih i vodoopskrbnih sustava koji će se dogoditi u Orašcu, Zatonu, Mokošici, Štikovici i Lopudu. Također, tu je i spomenuta izgradnja sustava oborinske odvodnje u Ulici kardinala Stepinca. Ono što nas očekuje u idućoj godini je i početak izgradnje Doma umirovljenika u Gružu, izgradnja Lapadske obale koju sam već spomenuo, ali i ceste Tamarić koja izlazi iz Mokošice i ključna je za rješavanje pitanja velikog broja automobila u Ulici Bartola Kašića. Spomenut ću i nastavak izgradnje Groblja Dubac, početak izgradnje azila za životinje oko čega su se stvarale velike priče, ali mi smo pronašli rješenje i krenuli dalje s tom pričom. Ono što je bitno, nastavak je izgradnje sportske infrastrukture, rekonstrukcija i adaptacija sportske dvorane u Gospinom polju. Ako uspijemo završiti adaptaciju novog objekta u Ulici Ilije Sarake za potrebe Osnovne škole Marina Getaldića, to znači da ćemo u jednom mandatu uvesti jednosmjensku nastavu u OŠ Lapad, OŠ Montovjerna i u OŠ Marina Getaldića. Jedino nam je preostala Mokošica, a sve ide u smjeru da ćemo do 2021. godine početi graditi novu školsku zgradu pored postojeće. Također, ono što nas očekuje, a što sam spomenuo, novi je vrtić Pčelica u Mokošici, zatim izgradnja teniske dvorane u Lapadu, dovršetak gradnje šetnice Nika i Meda Pucića te početak gradnje boćarske dvorane u Komolcu. Nastavljamo s uklanjanjem lošeg zastora cesta zbog utjecaja mikroasfalta, a planiramo sanirati pet ulica na užem području grada novim asfaltom. Jedna od njih je i Zagrebačka, ali i Obala pape Ivana Pavla II. u kojoj u potpunosti treba promijeniti asfaltni zastor. Dalje nas u 2020. očekuje uređenje Ulice Iva Vojnovića i sanacija Splitskog puta, odnosno mosta te cjelokupna sanacija te dionice.

Karleuša – to je strašno
Kako gledate na koncert srpske pjevačice Jelene Karleuše u Dubrovniku?
Mislim da je to užasno. To je ispod svih standarda jednog grada kao što je Dubrovnik, grada kulture, bogate povijesti, jednog hrvatskog domoljubnog grada koji je toliko propatio pod naletom srbo-četničke agresije i da nam sad pjeva neka pevaljka. To je strašno, ali ja kao gradonačelnik Dubrovnika ne mogu utjecati na ukus naših sugrađana. Ne mogu utjecati ni na vlasnike kluba te na ono što će oni puštati niti čije će koncerte održavati. Mogu jedino apelirati da poštuju žrtvu rata. Da poštuju činjenicu da je u ovom gradu i 15-ero djece izgubilo život da bismo mogli živjeti u slobodnom i neovisnom gradu. Kada puštaju Jelenu Karleušu, neka se sjete svih tih žrtava i neka promisle je li to dostojno svega toga.

Kad će se podignuti spomenik djeci koja su izgubila život u Domovinskom ratu?
Trenutno radimo na varijantnim rješenjima i nadam se da ćemo ih moći prezentirati u 2020. godini. Planiramo podignuti spomenik u Gružu. Svakako želimo da to bude spomenik jednog velikog pijeteta i najveće žrtve koje je Dubrovnik dao u Domovinskom ratu. Branitelji su poginuli u Domovinskom ratu, svjesno braneći svoj dom i nas. Bili su spremni dati vlastiti život. Međutim, nevina djeca, čiji su životi ugašeni zbog toga što je nekome palo na pamet da Dubrovnik nije hrvatski, nego je srpski – najveća su žrtva koju je Dubrovnik podnio. Mislim da itekako moramo odati poštovanje toj djeci i njihovim obiteljima.

 

Iz tiskanog izdanja od 24. prosinca 2019.

Pročitajte još

‘Ljeto u Lazaretima’ počinje uz klapu Cambi

Dulist

Sanitat počinje sa zaprašivanjem, evo gdje i kad!

Dulist

PO MJERI GRAĐANA Tjedni pregled gradskih projekata

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija