Teško da postoji Konavljanin koji nije emotivno vezan za franjevački samostan sv. Vlaha u Pridvorju. Samostan je to koji stoljećima svjedoči o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti ovoga kraja, te je i danas svjedok i neizostavan segment identiteta svakog Konavljanina.
Da to nije tako vjerojatno ni neprijatelj za Domovinskog rata ne bi s tolikim žarom nastojao uništiti taj simbol ovog kraja, potpuno ga ukloniti kako bi zatro hrvatski i katolički identitet, u skladu s ciljevima nastalima pod okriljem suludog svjetonazora velikosrpske ideologije. No, neprijatelj nije uspio u svom naumu, te samostan sv. Vlaha u Pridvorju i danas stoji kao živi svjedok stoljetne povezanosti Konavala i franjevaca, i kao ponos svakog Konavljanina.
Odluka Republike
Počeci povijesti samostana sežu u razdoblje prve polovice 15. stoljeća, kada je Dubrovačka Republika ubrzo po kupnji Konavala krenula u njegovu izgradnju. Odluka je donesena na sjednici Velikog vijeća 25. srpnja 1429., a za nju je glasalo 104 od 113 prisutnih vijećnika. No, tada nije bila donesena odluka da se samostan gradi u Pridvorju nego u Popovićima. Naime, na toj sjednici je bilo odlučeno da se crkva sv. Jurja u Popovićima, s okolnim kućama, preuredi kako bi se tu smjestila tri svećenika i dva konversa Bosanske vikarije. Ti su svećenici trebali doći iz Rijeke dubrovačke, te su trebali imati punu pastoralnu jurisdikciju, odnosno mogli su obavljati krštenja i sve druge obrede. Također su se trebali uzdržavati od svih posjeda dekana sv. Jurja u Popovićima i dekana u Uskoplju. Pritom je za fratre trebalo izgraditi i osposobiti kuću, trebala se napraviti gustijerna, te ograditi posjed zidom kako bi dobio izgled klaustra, i to u roku od pet godina, za što su bila određena tri prokuratora koja su to trebala provesti u djelo.
Pridvorje zgodnije i prikladnije
No ubrzo je, vjerojatno iz čisto praktičnih razloga, Veliko vijeće te iste godine u listopadu donijelo odluku da se samostan gradi u Pridvorju, kraj crkve sv. Martina, a odluka je ovaj put donijeta s 90 glasova za od 96 prisutnih. Iako je takvo rješenje bilo skuplje, u obrazloženju se odluke navodi da je mjesto „zgodnije i prikladnije“. Dotadašnji posjednik tog zemljišta dobio je naknadu u vidu komunalne zemlje koja mu je dodijeljena na drugom mjestu. Pritom valja imati na umu kako se mjesto gradnje samostana nalazilo u samom središtu Konavala, te je bilo određeno kao administrativno središte Konavala, mjesto gdje je stolovao knez, i u tom smislu treba promatrati obrazloženje odluke iz listopada 1429., u kojem se navodi kako je mjesto „zgodnije i prikladnije“.
Samostan je završen već 1438. godine, no u svom burnom postojanja samostan je više puta stradavao od požara i potresa. Posebice je bio jako oštećen u velikoj trešnji 1667. godine, no ubrzo je bio popravljen. Ponovno je stradao 1806. za vrijeme provale Crnogoraca, a nakon toga 1991. godine. No, zahvaljujući nastojanju Franjevačke provincije sv. Jeronima, Općine Konavle, a nadasve fra. Balda Zlovečere, nakon ratnih razaranja je obnovljen i temeljito rekonstruiran, a vjerujem kako mogu u ime svih Konavljana izraziti nadu kako za takvim čim više nikad neće biti potrebe.
FOTO: Crtež franjevačkog samostana Sv. Vlaha, kneževa dvora i crkve Sv. Trojstva iz 1741. godine