Odbijam vam reći adio gledajući pred sobom ekran, nakon što sam četiri godine gledala kako rastete, slušala kako pričate i kako dijelite sa mnom ono što vas tišti. Odbijam reći: “Adio cure”, nakon što smo proputovale Italiju vozeći se noću u autobusima osrednje klase i čudnih mirisa. Odbijam reći’: “Krenite u život!”,a da vam pri tom nisam stisnula ruku i zagrlila vas onako za sretan put kao što profa, s kojom ste odrasle, radi – emotivno i iskreno, zapisala je profesorica Nikica Anić svoje riječi na ‘papir’, na Facebook, u svom ‘Pismu maturantima’.
Mnogi su u komentarima oduševljeno reagirali, ali i priznali kako ih je pismo rasplakalo. Vrijedi pročitati i nastavak…
Ne postoji na tastaturi neka tipka koja se pritisne i izbriše jednu generaciju. Nema tog programa koji bi prepoznao kad vas glava boli, kad vas je dokrajčio test iz matematike, kad ste pune kreativne energije za sat engleskoga, a kad da uredimo školski pano na način na koje ste vi znale i kad ste sretne jer idemo na Stradun za Valentinovo dijeliti poruke ljubavi ljudima u vrijeme kad nam svima ljubavi treba.
Za zadnji dan škole, ne želim vam reći adio sa stolice u svom domu, ispred ekrana ne videći ispred sebe lica puna radosti, nade i iščekivanja.. “Adio” će biti na naš način… A načine smo tijekom ove četiri godine uvijek nalazile.