Nakon čak dvadeset godina, riješeno je jedno od najzagonetnijih pitanja Domovinskog rata u Dubrovniku – tko je tajanstveni dječak s ratne fotografije koji nosi bidone?
Alen Oršolić rođen je u Dubrovniku 1989. godine, a u Austriju se preselio nakon rata. Njegova slika dvadeset godina bila je simbol nade, simbol civila, fotografija koja je obišla svijet i do dan danas nije se znao identitet dječaka u plavoj jaknici. Autor fotografije, Božidar Gjukić, otkrio je na izložbi otvorenoj u ponedjeljak na Imperijalu lice dječaka, no i sam priznao kako ne zna tko je on.
Uskoro smo kontaktirali njegove dvije tetke Jasnu i Vesnu, koje su nam ljubazno ustupile kontakt Alenove mame Alme, te istakle kako su svih dvadeset godina itekako znale da je to on.
Nedugo nakon toga, Alena smo nakratko prekinuli u poslu. Ljubazan mladić, koji iako cijeli život živi u Austriji, savršeno govori hrvatski rado je popričao s nama.
Kad ste pošli u Austriju?
To je bilo davno, već sam i u vrtiću bio gore. Ne znam koja bi to točno bila godina, možda 1994. ili 1995., svakako pred kraj Domovinskog rata.
Ljetujete u Hrvatskoj – dođete li ikad do Dubrovnika?
Svakako dođem, posjetim tete. Baš sam bio prošle godine u Dubrovniku u devetom mjesecu. Inače imamo kuću u Vodicama, a svakako kad god mogu dolazim u Dubrovnik. Planiram posjetiti Dubrovnik u rujnu ili listopadu ove godine.
Fotografija Vas bila je simbol Dubrovnika u teškim vremenima. Kako sad gledate na sve to, želite li se vratiti?
Gledam na to na poseban način. Meni su Dubrovnik i Cavtat cijeli život najljepši gradovi na svijetu, i maštam se cijeli život dolje vratiti. Ovdje u Austriji imam tvrtku s ocem, ali težim ka dolje. Teško se vratiti i patim malo zbog toga. Odavde do Dubrovnika ima 1100 kilometara, tako nešto, tako da smo se možda približili kućom u Vodicama.
Vuče li Vas srce u Dubrovnik?
Zauvijek i uvijek. Nakon Cavtata, Dubrovnik je najljepši grad na svijetu. Kako god, volio bih se vratiti, no sad ne mogu. Ali trudim se!
Koliko se sjećate rata?
Sjećam se! Ima par scena koje dobro pamtim. Nisam bio jedino dijete dolje, no u glavi su mi neke stvari. Recimo sjećam se dijeljenja pašteta na deset ljudi, a u sadašnje doba pojedem je cijelu sam!