Dubrovkinja Iva Kriste u svijet kreativnosti uronila je još u djetinjstvu. Oduvijek je nešto crtala, bojala, a kroz osnovnu školu prvi je put počela još više raditi na svom umjetničkom izričaju te je išla i na natjecanja. S vremenom je njezina ljubav prema crtanju i slikanju još više rasla te se pretvorila u pravi projekt pod nazivom Diva drawings. Naime, na istoimenoj stranici na Facebooku Iva prezentira svoje slike i crteže koje najčešće stvara kao poklone drugima u raznim prigodama, a svako malo nađu se tu i slike koje slika po čistoj inspiraciji, onako ‘sebi za dušu’.
— Rekla bih da me kreativnost prati od osnovne škole, a možda čak i prije toga. Sjećam se da smo sestra i ja ‘glumile’ modne dizajnerice i crtale razne kreacije. Kroz srednju školu, Klasičnu gimnaziju, imali smo dodatne sate u vidu likovnih radionica. Uvijek sam bila kreativna, cijeli me život to nekako prati. Nedavno sam pospremala stvari s faksa i vidjela sam koliko sam toga po marginama knjiga ili zadaća crtala – ističe Iva Kriste koja je nakon srednje škole došla u Zagreb studirati geodeziju koja je bila njezin prvi izbor.
Sve je krenulo od darova
— Još uvijek jako volim geodeziju. Završila sam preddiplomski studij, a na diplomskom nisam uspjela riješiti jedan predmet koji je za mene bio jedan od najtežih i tako je počela cijela ova priča s Diva drawings. Pala sam taj predmet na geodeziji i počela sam se pitati što ću sad? U razdoblju od nekoliko mjeseci radila sam neke usputne poslove i počela sam razmišljati što bih htjela dalje. Tako sam se počela prisjećati tih svojih hobija. Sve je krenulo od darova za moje prijatelje kojima bih često znala nešto nacrtati, naslikati ili izraditi. U tom sam vremenu promišljanja imala sto ideja što bih htjela raditi pa sam mislila biti slastičarka jer jako volim raditi slatko. Ali, kako sam cijelu tu situaciju ‘provukla’ i kroz molitvu i dosta sam razmišljala o tome, ovaj kreativni dio oko crtanja i slikanja ‘iskočio’ je iznad svega – govori ova mlada Dubrovkinja koja se tijekom studiranja uključila u Studentski katolički centar Palma u Zagrebu (SKAC) gdje je volontirala na raznim projektima, bila animator i koordinator na 3D formaciji (trogodišnjem programu cjelovitog ljudskog razvoja pri SKAC-u).
Inspiracija su joj, ističe, život i ljubav prema drugome. Često slika, crta i ispisuje upravo vjerske motive koji, naglašava, proistječu iz njezinog odnosa s Bogom pri čemu on postaje živ na platnu i slici.
— Inspiriraju me jako i stvari koje volim, poput prirode. Primjećujem da me najviše pokreće ta neka ljubav prema drugome. Vuče me želja drugome prenijeti ono što sam ja doživjela, a to mi je najdraže raditi putem radionica poput onih kaligrafije koje držim u SKAC-u. Kao što je moje iskustvo autentično, tako je autentično i iskustvo drugih pa gledam uvijek kako moje iskustvo može biti poticaj nekome. Primjerice, kaligrafija mi je u nekim stresnim trenutcima značila smirenje. Nisam strpljiva pa me je ona učila strpljivosti – iznosi mlada Dubrovkinja.
Od materijala za svoje radove trenutno najčešće koristi akrilne boje, a mnogo toga napravi i digitalno. Taj digitalni vid umjetnosti, govori, opet je sasvim drukčiji. Za kaligrafiju, ovisno o vrsti, koristi određene tinte i markere. Putem svoje stranice Diva drawings Iva nudi pregršt lijepih, kreativnih i zanimljivih proizvoda koji mogu biti odličan dar za neku jako posebnu prigodu.
Slike, kaligrafija, natpisi
— Dva proizvoda koja su trenutno formirana su već gotove slike, kao i one po narudžbi. Ljudima uvijek treba nešto zgodno što bi mogli darovati. Na takvim slikama najčešće kombiniram neku ilustraciju s kaligrafijom. S kaligrafijom izrađujem i natpise na svijećama, a nedavno sam ukrasila natpisima i izloge. Radila sam i natpise za vjenčanja, ali to je trenutno malo stalo zbog korone. Nekada ljudi dolaze s formiranom idejom, znaju što bi htjeli, dok drugi znaju koje detalje žele, ali bi se ipak posavjetovali sa mnom oko izrade ili mi je jednostavno prepuste na slobodnu volju. Drago mi je tako surađivati s ljudima, pogotovo kad imaju konkretnu ideju pa je izradim i tako nastane nešto novo. Ti su mi radovi baš posebni – priča Iva Kriste.
Društvene mreže, naglašava, bile su ključne za njezin obrt. Na prvu ih je, dodaje, nekako odbijala jer nije ‘tip od društvenih mreža’.
— Što se tiče mene i mog osobnog profila, ne bih na njemu nešto puno radila, pa mi je na početku bilo teško odvojiti osobno i poslovno, ali sam vidjela da mreže pridonose poslu i odnosu s ljudima, lakše se povezati. Putem njih sam došla u kontakt s ljudima iz cijele Hrvatske. Posebno se preko društvenih mreža širi glas o mojim radovima, netko podijeli story, objavu i odmah je drukčije. Mogu se reklamirati sto puta, ali kada me netko preporuči jer ima dobro iskustvo, to vrijedi tisuću puta više. Naučila sam se raditi s društvenim mrežama i koristiti potencijal koji pružaju, ali opet s mjerom, ne sileći sebe da budem nešto što nisam. Trudila sam se naći svoj autentičan glas – iznosi kreativna Dubrovkinja.
A kako od svega što je izradila izabrati ono što joj je najdraže? Sve joj je, govori, posebno, ali najviše voli kad nastane nešto novo i kad i ona sama bude iznenađena.
— Često se iznenadim kad napravim nešto novo. To mi je baš dragocjeno iskustvo. Najdraže su mi slike nastale po inspiraciji, kada pustim da sve bude jednostavno baš po poticaju, ono kad ne moram ni za koga raditi, već se s time igram. Tako kod sebe imam sliku doručka Isusa s apostolima nakon uskrsnuća na jezeru, ali i jednu koju sam nazvala ‘Sh’ma’ (hebr. ‘Čuj’) koja prikazuje uho, a unutar njega su zapravo majka i dijete. Super mi je ta slika jer svatko u njoj može vidjeti ono što želi. U kaligrafiji baš uživam, a zadnje sam radila natpis u jednoj udruzi u Zagrebu i to mi je među dražim radovima. U kaligrafiji mi se još uvijek otkriva taj cijeli svijet jer postoje različite vrste kaligrafije i uvijek mogu naučiti nešto novo – ističe Iva.
Mnogo lijepih iskustava
Najljepše su joj, naglašava, reakcije ljudi kojima je neki od njezinih radova darovan. Lijepih iskustava jako je puno, ali živo se sjeća dviju prijateljica koje su treću prijateljicu željele obradovati posebnim poklonom koji je Iva nacrtala.
— Dvije prijateljice su mi poslale sliku jedne crkve u Sesvetama u koju one idu i zamolile su me da je nacrtam da bi je poklonile prijateljici za rođendan. One su je njome iznenadile i poslale meni video tog iznenađenja. To mi je baš bilo posebno. A iznenadila sam se i kad mi se javila ta cura kojoj su poklonile sliku i s njome sam ostala u komunikaciji. Kako ja volim biti iznenađena, tako volim da se i drugi iznenade – podcrtava ova Dubrovkinja.
Situacija s pandemijom, dodaje, pozitivno je utjecala na njezinu inspiraciju i umjetnost. Kada je sve počelo, prestala je raditi u jednoj čitaonici na Jordanovcu i to joj je bilo teško. Mislila je da će se ‘lockdown’ odraziti i na njezin kreativan posao.
— Postojala je bojazan da će stati i ovaj posao s Diva drawings, ali zapravo mi je krenulo puno bolje. U svibnju mi je posao počeo cvjetati, počela sam surađivati s prijateljem koji je ekonomist po struci pa me je usmjerio, počela sam više vremena ulagati i na društvene mreže pa se to baš isplatilo. Nije nam lako svima svaki dan biti doma, teško je biti u zatvorenome, ali cimerica i ja imale bismo kućne radionice i time popunjale vrijeme. Dok je bila korona, uz poštivanje svih epidemioloških mjera, imala sam u SKAC-u radionice slikanja i kaligrafije i mislim da je to na ljude baš dobro djelovalo i da nam to može pomoći i izvući nas iz ove neke uspavanosti do koje može doći s obzirom na to da je sve zatvoreno i svi smo praktički doma. Meni je svakako pomagalo. Čini mi se da su te kreativne radionice baš lijepo podigle i oduševile ljude – naglašava.
Kad god uhvati vremena, tj. uspije spojiti tjedan do deset dana, voli se vratiti u svoj Dubrovnik. Upravo je zbog pandemije, tijekom lockdowna u njemu boravila najduže u zadnjih pet godina.
— Kad sam krenula na faks, stalno sam se vraćala u Grad, pogotovo ljeti. Naravno, mislila sam da ću se u njega vratiti i za stalno. Kad sam došla u Zagreb, nisam mislila da ću u njemu ostati. Ali, tako se posložilo. Dolazim u Grad za Božić, Uskrs, za Festu sv. Vlaha. Kad god uspijem ‘spojiti’, spuštam se u Grad jer nema do Dubrovnika – zaključuje naša kreativna sugovornica Iva Kriste.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 10. veljače 2021.