Neu Krstanović šira je javnost najprije upoznala kao kreatoricu unikatnih decentnih suvenira kroz čiju se autentičnost prepoznao njen smisao za inovativnost. Motivi su odisali ovim podnebljem, a inspiracija za izradu su bili prepoznatljivi simboli Grada. U moru proizvoda ‘made in China’ svakako su se istaknuli kao osvježenje i putokaz kako bi se Dubrovnik trebao, kroz suvenire, prezentirati svijetu. Potom je Nea Dubrovkinjama i Dubrovčanima donijela nešto posve drugačije, novo, za mnoge čak i egzotično – jogu za lice. Ujedno, napisala je prvi hrvatski priručnik na tu temu, a i svoje znanje kroz predavanja prenosi na brojne zainteresirane osobe. Krajem listopada, nakon što je uhodala posao u gradu, preselila je u Zagreb.
Što Vas je ponukalo na tako veliku i značajnu životnu prekretnicu?
Selila sam često, ovo je zapravo treći put da se samo u Zagreb vraćam, no ovaj put radi sina. Tom je stasao za školu. Uzevši u obzir sve njegove afinitete i potrebe to je bio jedini logičan korak unutar Hrvatske.
U Dubrovnik ste donijeli zaista nešto posve drukčije, svjetski i sad su mnogi ipak ostali zakinuti ne samo za vaše usluge već i taj dašak inovaciie u polju u kojem djelujete. Vjerujem da nije bilo lako biti ‘pionir’? Ali uspjeli ste.
Hvala! U neku ruku je upravo tako. 2019., kada sam počela nuditi usluge i educirati svoje pratitelje preko Instagrama, mnogima nije bilo jasno o čemu pričam na način da je to zvučala kao izlika za naplatiti nešto. Počela sam od nule promijenivši karijeru, samim tim stvorila se i potreba za novim obrazovanjem. Ljudi misle da je to nešto što si naučio jednom i ‘kao nemaš troška’, ono što zapravo nitko ne vidi jest da ja godišnje potrošim minimalno 4 tisuće eura samo na edukacije i licence, a oko tisuću eura za literaturu. Ali početi u gradu poput Dubrovnika je možda razlog zašto i jesam tu gdje sam sada, jer ulazeći u temu sve dublje i tražeći istinski razlog zašto lice AGEING-a izgleda kako izgleda stvorila se strast za anatomijom.
Puno ste putovali, educirali se, održavali predavanja, pisali… Što Vam je donio i koliko je u životu svakog od nas važan i poželjan taj odmak od ustaljene rutine, onoga što se od nas očekuje, pa i mjesta u kojem smo rođeni i u kojem smo proživjeli većinu života?
Svako iskustvo, svaki predavač, i najbolji logično, ali i onaj najgori nas može naučiti kako biti bolji. Poznanstva, prijateljstva, putovanja i znanje su iskonska bogatstva. Jedino što ti novac može kupiti je avionska karta i smještaj, a sve ostalo ovisi o tome kao kakav si čovjek došao. Sukladno tome ćeš si stvoriti novo okruženje, a sve ono dalje će ovisiti o tome kao kakav čovjek si se vratio. Meni su putovanja prilika da spoznam nešto o sebi. Rastemo i učimo svaki dan, ali prije dvije godine kada sam upoznala predivnu kolegicu, a mogu reći i prijateljicu Ružicu, počela sam se pitati ‘što mi ova situacija govori’, ‘čemu me ova osoba pokušava naučiti’…kada više propitujemo sebe možemo nešto i spoznati. U svakodnevnici, rutini, okruženi obvezama i djecom je to nešto izazovnije. Na putu, pa makar i poslovnom što je meni gotovo uvijek tako, imamo priliku za ‘par minuta za sebe’. Odmakom od sredine u kojoj živimo dobivamo i neki objektivni pomak da nešto spoznamo o sebi i drugima. I više šutimo. Što sam starija to mi je šutnja više na cijeni.
Što Vam je donijela nova sredina? U smislu i poslovnog i osobnog razvoja?
Od Zagreba za sebe nisam očekivala ništa. Plan je bio da je u fokusu Tom, a da ću ja kroz godinu do dvije donijeti odluku što dalje. Edukacije su naravno bile jedino što sam planirala odrađivati jer je to već uhodano. No, nije bilo tako. Često se znam našaliti – tu sam gdje sam jer su mi svi planovi propali, ali uvijek ispadne mnogo bolje od onoga što sam si planirala. Odeselila sam, dakle, radi sina, ali za mene se, neočekivano i neplanirano, toliko toga otvorilo… I tako da sam ostvarila suradnju sa dr. Ljiljanom Hlupić u ‘Beauty and Beyond’. Radimo kao tim brineći se o ljepoti, ali i onome preko, baš kako se njena poliklinika i zove. Nakon toga se sve samo zarolalo. Dvogodišnju suradnju s prvim mentorom iz Rusije sam zaključila petom edukacijom u Zagrebu koja se održala prije 2 mjeseca i neka nova stranica se okrenula sama nakon što smo u Hrvatskoj samo obučili preko 70 kolega. Predstoji mi prvo međunarodno masažno natjecanje. Moje staro poslovno iskustvo i edukacija su mi dali jednu veliku prednost naspram ostalih u toj industriji i zato i mislim da mnogo brže ostvarujem ciljeve i guram se na međunarodnoj sceni edukatora. Potom krećem u jedan novi ambiciozni projekt koji će biti nešto posve novo za Hrvatsku. Veselim se jako. Taj projekt i nova suradnja će biti podloga za dugoročni razvoj edukacija na području manualnih manipulativnih tehnika u estetologiji kroz prizmu anatomije. Vraćam se i na fakultet po zvanje magistra anatomskih znanosti, ali vidjet ćemo kojim redoslijedom će se sve to realizirati.
Koliko često dolazite doma? Pretpostavljam da ipak neki ljudi, mjesta… zafale?
Praznicima sam uvijek u Dubrovniku. Moj tata je pomorac tako da sam se formirala sa saznanjem da su daljine relativna stvar ako nekoga nosite u srcu. Vrijeme leti, od posjeta do posjeta se čovjek ne okrene. No ja se veselim ljetu ove godine prvi put. Dočekala sam da sa 41 godinom imam praznike ili godišnji kako god da se to zove i da ne radim ništa.
Je li Vaša odluka o preseljenju za stalno, ima neki ‘rok trajanja’ pa se vraćate ili puštate da Vas vodi intuicija i životne prilike?
Tom će dovršiti svoje školovanje van Dubrovnika i dok god me treba tu sam i onoliko koliko mi ostane prostora na toj stranici ja ću ga obojiti najljepše i najšarenije što mogu. Što će se izroditi za mene ne znam, kud će me odvesti ne znam, ali znam da se veselim i da jedva čekam da vidim jer je za mene jedino takav život vrijedan življenja.