AktualnoUrednički izbor

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] Josipa Diklić: U znanosti ima velikih odricanja

josipa diklic

Nevjerojatno nam je drago vidjeti, čuti, saznati za uspjeh mladih osoba, u bilo kojim poljima. Pogotovo kad dolaze s juga Hrvatske. Kad smo vidjeli da je nuklearna fizičarka Josipa Diklić, ‘mala iz Močića’, postala doktoricom znanosti, nismo puno razmišljali i odmah smo pronašli način kako doći do ove sinjorine. U grad je nedavno sti­gla kako bi se zasluženo odmorila te sa svojom obitelji, bližnjima i prijateljima proslavila ovaj veliki uspjeh. O njemu je na svojim društvenim mrežama prvo pisala dubrovačka gimnazija u kojoj je Diklić provela srednjoškolske dane. Naime, u veljači ove godine obranila je doktorsku disertaciju iz nuklearne fizike na PMF-u u Zagrebu naziva ‘Kore­lacije sparivanja nukleona u reakcijama prijenosa 206Pb+118Sn’ (‘Nucleon pai­ring correlations in 206Pb+118Sn tran­sfer reactions’). Ovom obranom promo­virana je u zvanje doktorice znanosti iz znanstvenog područja prirodnih zna­nosti i znanstvenog polja fizike. Diklić, koja od 2020. godine djeluje i radi na Institutu Ruđer Bošković, trenutno kao asistentica, ističe za DuList kako je to za nju velik i važan korak.

— Svakodnevno sam okružena znan­stvenicima na poslu, ljudima koji su u sličnoj situaciji kao ja. U znanosti svako malo netko doktorira. No, kad su obja­vili vijest na stranici Gimnazije te kad su mi ljudi počeli čestitali, još sam više shvatila koliko je to velika stvar, kako meni, tako i drugim ljudima. Sad tre­bam vidjeti što ću dalje – kazala je. Po pitanju znanosti, kako kaže, nakon obrane doktorata svi žele stalnu pozi­ciju, odnosno postati stalno zaposleni znanstvenik.

— Kako bi se to ostvarilo, potrebno je ići na postdoktorska usavršavanja, a koja trebaju biti internacionalna. Osim toga, moraju se zadovoljiti uvjeti što se tiče broja znanstvenih radova. Dakle, doktorat je jedna ‘kvačica’ na tom putu do postojanja znanstvenika u trajnom zvanju – naglasila je.

Najlakši predmet!
Kad se vraća unatrag, uvijek joj je zapravo išla matematika. I znala je da želi studirati nešto vezano uz taj pred­met. Tako su joj uži izbor bili matema­tika, fizika i FER.

— Matematika mi je bila najlakši predmet u školi. Uvijek sam voljela kvantitativna znanja jer sam htjela vidjeti sve točno, u brojevima. Iza­brala sam fiziku jer mi je izgledala kao – primijenjena matematika. Na zadnjoj godini fakulteta sam radila diplom­ski rad u grupi za nuklearnu fiziku na Institutu Ruđer Bošković. Na kraju su mi ponudili da ostanem kod njih na doktoratu zbog čega sam bila sretna – istaknula je Diklić koja se inače bavi fundamentalnim stvarima u fizici, za što će reći kako je bitno istraživati. Kroz svoje je doktorsko istraživanje analizirala reakcije u sudarima teških jezgri u akceleratorskom postrojenju (INFN-LNL), i to u gradu Legnaro, blizu Padove.

josipa diklic 1

— Kako je Institut Ruđer Bošković dio kolaboracije u Italiji, ‘vezana’ sam za akcelerator u Legnaru. Imala sam sreću da sam dobila bitne podatke za istraživanje već na samom početku rada u Institutu te sam se bavila njiho­vom analizom, što je dosta zahtjevno jer se radi o velikoj količini poda­taka kojima treba naučiti ‘hendlati’. Kasnije, kad se počnu dobivati neki rezultati, onda kreće – fizika gdje se raspoznaje postoji li nešto novo. Puno se vremena troši na čitanje literature i drugih znanstvenih članaka. Sigurno sam pročitala na tisuće i tisuće stra­nica literature. Također, konstantno sam išla na mjerenja u Italiji, nekad i svaki tjedan. To se ipak malo promijenilo zbog pandemije koronavirusa zbog čega godinu dana nisam išla na mjerenja. Inače, cijeli je proces trajao ukupno četiri godine. Inače iako sam dobila ugovor na pet godina, ali sam sve malo ‘ubrzala’ (smijeh) kako bi mi ostalo vremena da vidim što ću dalje – prisjeća se Diklić. ­

Doktorat vrijedno iskustvo
Govoreći o položaju mladih znanstve­nika, Diklić navodi kako je u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu dobro to što se dok­torat ipak cijeni te ljudi prepoznaju trud i znanje.

— Mislim da danas, kad je svijet sve kompliciraniji, znanstveni pristup problemima postaje jako bitan, a sve više tvrtki i izvan znanosti to prepo­znaje. Tako da je u razvojnim odje­lima u visoko-tehnološkim tvrtkama postalo standardno da se zapošljavaju doktori znanosti, posebno u inozem­stvu gdje je takvih poslova više, ali i u Hrvatskoj. U tom pogledu mogu reći da se ipak cijeni znanstvenike i znan­stveni pristup problemima te da je sve viša potražnja za njima, kako u zna­nosti, tako i izvan akademske zajed­nice. Upravo iz tog razloga mladim znanstvenicima su privlačna i takva zanimanja. Nažalost, u znanosti ima velikih i odricanja, posebno kad želiš uskladiti poslovni i privatni život jer poslijedoktorska usavršavanja su često na raznim mjestima po svijetu. Osim toga, izvan Hrvatske financiranje dok­torskih pozicija vezano je za stipendije te su često primanja značajno niža od prosjeka te se produljuje klasičan stu­dentski život na još nekoliko godina. Unatoč svemu, mislim da je doktorat svakako vrijedno iskustvo koje otvara razne opcije u karijeri, primjerice u nuklearnoj industriji, industriji polu­vodiča, ali i novim tehnologijama kao što je AI i strojno učenje – istaknula je.

‘Tu mi je doma, moja obitelj’
Velika podrška na njenom znanstve­nom ‘putovanju’ je i njen zaručnik koji je u istim vodama. Naime, dok je ona više ‘vezana’ eksperimentalnu fiziku, on je nedavno doktorirao teorijsku fiziku u Trstu. Predstoji im zajedničko planiranje kamo će se odseliti i raditi, što možda cijeli taj proces čini i lakšim. No, za budući, neki daleki cilj ističe kako bi voljela provoditi dio godine na jugu Hrvatske.

— Tu mi je doma, moja obitelj. I mir neki koji ne mogu pronaći u Zagrebu i nekim drugim gradovima u svijetu. Kad ostanem tu, razmišljam uvijek kako bih voljela provesti još koji dan doma. Iako je to teško izvedivo zbog posla, stvarno bih voljela tu provoditi veći dio godine pa barem mjesec dana – navela je Diklić koja mladima, koji raz­mišljaju o znanstvenom putu, savjetuje iskorištavanje svakog trenutka u sred­njoškolskim i fakultetskim danima za upijanje znanja, prvenstveno od svo­jih nastavnika jer misli da se znanje sve više cijeni, a u ovako komplicira­nom svijetu postaje i sve nužnije. A, njoj ponovno upućujemo čestitke na ostvarivanju velikog uspjeha, i želimo joj sreću u daljnjim koracima u karijeri i životu.

Pročitajte još

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] Elena Čupić: ‘Volim vjerovati kako je Pariz zapravo izabrao mene’

Nora Di Leo

POTREBNA JE SAMO VOLJA I VRIJEME Dom Maslina traži volontere

Dulist

RONILAČKA AKCIJA ČIŠĆENJA U podmorju Velikog Zatona izvučeno gotovo 400 kilograma otpada!

Dulist