Dubrovački simfonijski orkestar, nakon nekoliko godina pauze, pripremio je ponovno Međunarodni festival opernih arija ‘Tino Pattiera’ koji će se, u čast slavnog cavtatskog tenora, održavati od 19. do 27. lipnja. Umjetnička direktorica ovogodišnjeg Festivala, koja će ujedno ravnati čak dva koncerta, je ugledna sarajevska dirigentica Samra Gulamović. Njezin je životopis zaista fascinantan. Naime, u dva je navrata bila direktorica Sarajevske filharmonije. Od 2009. angažirana je i kao dirigentica Baleta Narodnog pozorišta u Sarajevu s kojim realizira veliki broj predstava što je, osim simfonijskim, čini i vodećim baletnim bosanskohercegovačkim dirigentom. Rezidentni je dirigent najvećeg festivala klasične muzike u BiH, Sarajevskih večeri muzike. Časopis ‘Žena 21’ proglasio ju je najuspješnijom ženom u umjetnosti 2001., dobitnica je nagrade ‘Sloboda’ Centra za mir Sarajevo, te je član Bosanskohercegovačko–američke akademije umjetnosti i nauka.
Nesumnjivo je velika čast, ali i odgovornost, biti umjetničkom direktoricom jednog ovako značajnog festivala. Kako se osjećate pred sami početak?
Vašim čitateljima je vjerojatno poznato da je ovaj festival rezultat strasti i predanosti nekolicine ljudi, koji su uložili ogromnu energiju, trud pa i materijalna sredstva kako bi ovaj festival zaživio. Na prvom mjestu ovdje mislim na Vidu Peručića koji je, bez ikakve dvojbe, najstrastveniji poznavatelj opere u čitavoj regiji. Kako to i biva s ovakvim kompleksnim projektima, mijenjaju se ljudi, organizatori i onda se nakon nekog vremena opet vraćaju oni koji su začetnici ove festivalske ideje. Više puta se govorilo o mom angažmanu na Festivalu, ali su se okolnosti u prilog tome posložile tek ove godine, zahvaljujući naravno i ravnatelju Dubrovačkog simfonijskog orkestra gospodinu Slobodanu Begiću. Ovo je festival velikog imena, Tino Pattiera, a održava se u gradu još većeg imena. To je razlog zbog kojeg osjećam veliku odgovornost.
Kako ste osmislili ovogodišnji Festival i što sve očekuje publiku koja ga s nestrpljenjem iščekuje?
Umjetničkom direktoricom sam imenovana kada je program već bio koncipiran. Svakako program je prošao kroz određene izmjene, a to je nešto za očekivati kada govorimo o festivalu koji je programski i po broju izvođača izuzetno kompleksan. Moj najveći izazov je bio pomiriti željeno i moguće, pridonijeti najboljem rješenju. Sve one programske i tehničke promjene i probleme koje smo imali na putu realizacije ovog festivala publika neće niti jednog trenutka osjetiti. Kada je na programu Verdi, Mozart, Bizet, Beethoven ne možete pogriješiti.
Otvaranja i zatvaranja svakog, pa tako i ovog festivala, u pravilu su uvijek najupečatljivija. Pa kako će i tko otvoriti i zatvoriti Međunarodni festival opernih arija ‘Tino Pattiera’?
Dubrovački simfonijski orkestar otvara Festival koncertom filmske glazbe koji nosi naziv ‘Zvjezdana kutija’ okruženi filmskom kulisom kakvu daje atrij Kneževa dvora. Kao solisti će to večer nastupiti: pijanistica Naira Asatryan koja će, između ostalog, premijerno izvesti ‘Varšavski koncert’ Thomasa Addinsella, zatim sjajna sopranistica Valentina Elizabeta Šilje i tenor Tomislava Jukić. Filmska muzika je fantastičan medij za promociju klasične glazbe. To je dobro osmišljena zamka iz koje se istinski ljubitelji teško mogu izvući. Skladbe Mozarta, Bellinija, Rahmanjinova, Beethovena daju zvučne kulise bez koje bi mnogi veliki filmovi bili manjkavi. Zatvaranje je pod nostalgičnim nazivom ‘Bilo jednom u svijetu opere’. Pred publikom će se smjenjivati sopranistice Nikolina Pinko Behrends, Petra Radulović, Valentina Elizabeta Šilje, mezzosopranistica Joanna Dobrakowska, Laura Hladilo Kocković, Tomislav Jukic – tenor, bariton Georg Lehner, bas Sava Vemić. Sa dubrovačkim simfoničarima provest će publiku kroz arije koje govore o nadama, ljubavi, trijumfu, razočarenju…
Vaše Sarajevo i Dubrovnik odavno su gradovi prijatelji koji se mogu podičiti brojnim umjetničkim suradnjama. Ovo je svakako još jedna od njih. Što Vama osobno znači Dubrovnik?
Sarajevo i Dubrovnik imaju snažne i neraskidive spone koje nisu od jučer. Stotinama godina ova dva grada su upućena jedan na drugi. Sigurna sam da će s poboljšanjem prometne infrastrukture ova veza biti još jača, a na korist i jednih i drugih. Moja veza s Dubrovnikom je takva da me ovaj grad nikada ne ostavi ravnodušnom. Svaki put kada sam na Vratima od Pila ništa me ne može pripremiti za Stradun koji čeka iza njih. Dubrovnik je san i inspiracija svakog umjetnika.
Nije baš uobičajeno vidjeti ženu s dirigentskom palicom. Kako ste se Vi odlučili na taj poziv?
Kada bih od Vas tražila da zamislite siluetu dirigenta, sigurna sam da to ne bi bila silueta žene. Nažalost. Uniforma dirigenta je frak, a to je sve osim odjevni predmet za ženu. Broj orkestara, a samim tim i dirigenata je iznenađujuće mali. To je razlog zašto je teško imati taj neki gender balans u toj profesiji. Ali ovo je umjetnost, cilj je imati najboljeg za pultom kako bi publika dobila ono zbog čega je došla. Ja sam na samom početku rata otišla na Muzičku akademiju u Sarajevu s namjerom da postanem dirigent. Četiri godine studiranja muzike uz odjeke granata nije bilo lako, ali je na neki način bio spas za mene. Tako je i danas.
Za pretpostaviti je da je organizacija jednog festivala i to još međunarodnog vrlo zahtjevan posao. Hoće li
Vam ostati vremena za odmor i kako ga namjeravate provesti?
Dugogodišnje iskustvo rukovođenja filharmonijom mi pomaže da svaku situaciju sagledam iz više kutova. To mi daje mogućnost da s direktorom Orkestra, gospodinom Slobodanom Begićem, probleme rješavam lakše i brže jer se lako mogu staviti u njegovu poziciju. Veliki broj solista, program kojeg se ne bi posramio ni Beč, ostavljaju jako malo vremena za odmor, a o opuštanju se ne može govoriti sve do posljednjeg takta.
Ono što je najvažnije, sigurna sam da će orkestar iznijeti ovaj festival sa šarmom svojstvenim Dubrovčanima i lakoćom kolektiva koji stotinama godina djeluje. Nadam se dobrom festivalskom ozračju, a Dubrovniku iduće godine želim još bolji festival ‘Tino Pattiera’.
.