Danas se obilježava Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama.
Odluku o njegovom obilježavanju donijeli su Ujedninjeni narodi 17. prosinca 1999. godine, a obilježava se u znak sjećanja na dan kada je 25. studenog 1960. godine sestre Patriu, Minervu i Mariu Teresu Mirabal u Dominikanskoj republici brutalno dao ubiti diktator Rafael Trujillo zbog njihovih aktivnosti i borbe za demokraciju i pravdu, te svim onim ženama koje su svoj rad posvetile borbi za ljudska prava, za dostojanstvo svakog ljudskog bića.
Prema dostupnim rezultatima istraživanja, na nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini, otprilike jedna od tri žene pretrpjele su fizičko ili seksualno nasilje (Agencija temeljnih prava Europske Unije, Fundamental Right Agency, 2014.). Ukazivanje na istinu o nasilju u društvu nužan je preduvjet njegove prevencije: nikada prihvatljivo, nikada opravdano i nikada ne smije biti tolerirano.
Priopćenjem se javnosti obratila i predsjednica GO Katarina ZŽ Katarina Zrinski Dubrovnik Nikica Anić.
– Kad su htjeli kamenovati Magdalenu, Isus je stao u njezinu zaštitu i rekao: „Neka prvi baci kamen tko je bez grijeha“. Na vjeronauku i u teologiji općenito poučavaju nas ovim primjerom da je ljudski i kršćanski oprostiti. Negdje kroz povijest zaboravljen je i onaj drugi, jednako važan dio ove poruke, a koji nam kaže da je Isus stao protiv nasilja.
Nasilje je odlika slabića. Nažalost, svijet je pun slabića, a oni vole svoju moć, koju u stvari nemaju, dokazivati na onima koji su fizički slabiji od njih. U suvremenom društvu prečesto su to baš žene. One sve češće postaju žrtve nasilja, ali ne samo fizičkog. Kako se društvo sve više informacijski otvara, tako su žene sve češći objekti psihičkog nasilja.
Neučinkovita zakonska regulativa kao da štiti nasilnike. Država financira rad sigurnih kuća umjesto da pojača represiju protiv onih koji provode nasilje nad ženama. Ne zaboravimo, u slučajevima obiteljskog nasilja, uz ženu žrtve su najčešće i djeca. Može li država koja drži do svoje socijalne komponente dopustiti tako nešto?
Mi svakodnevno svjedočimo mobingu koji se u radnoj okolini provodi nam ženama. Vrlo često žene su žrtve ucjena ili vrijeđanja raznim aluzijama i neprimjerenim dobacivanjima. To je problem koji nije moguće rješavati samo zakonskim propisima jer ga je u najvećem broju slučajeva teško i dokazati. To je pravi društveni problem koji svoje korijene ima u prevladavajućem svjetonazoru.
Sve dok se zakonski bude morala garantirati ženska kvota u raznim predstavničkim tijelima vlasti, žene će biti u opasnosti da u društvu doživljavaju neki oblik nasilja. Tek kad žene budu ravnopravno predlagane i birane kao i muškarci, u jednakom broju kao i muškarci, moći ćemo reći da smo društvo u kojem su žene ravnopravne. Žene nasilje neće doživljavati samo u društvu u kojem su ravnopravne. Sigurne kuće i razna druga skloništa neće nam trebati samo u društvu u kojem će svijest o ravnopravnosti žene biti nešto na što nećemo morati apelirati i pozivati.
Bila bih najsretnija kad bi ovo bilo zadnji put da govorim o nasilju nad ženama. Nažalost, znam da će proći još puno godina u kojima ćemo govoriti o tom problemu. Proći će još puno godina prije nego u društvu prestanu postojati pojedinci koju ženu doživljavaju kao svoje vlasništvo. Koliko će to godina biti, ne znam, ali znam da će nasilje nad ženama prestajati onoliko brzo koliko jako mi svi zajedno budemo osuđivali tu pojavu i one koji nasilje provode.
Mi u ZŽ Katarina Zrinski do tada u svom radu nećemo posustati u borbi za ostvarenje prava žena i njihove svekolike zaštite – ističe Nikica Anić.
Uz Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama priopćenje je uputila i Jele Vukotić, predsjednica Foruma žena SDP-a:
– Socijaldemokratski forum žena SDPH kroz svoje 20-godišnje djelovanje kontinuirano upozorava na rodnu neravnopravnost i društveni položaj žena, a nasilje je, nažalost, još uvijek jedan od gorućih problema u cijelome svijetu.
Iako smo u Republici Hrvatskoj posljednjih godina značajno uredili zakonodavni okvir za sankcioniranje nasilja nad ženama, sudska praksa još uvijek ne odgovara na pravi način na počinjeno nasilje te je nužno ubrzati kažnjavanje nasilnika, ali i spriječiti ponavljanje kaznenih i prekršajnih djela.
Za prošlu godinu gotovo svi podaci u RH govore o smanjenju počinjenja prekršaja nasilničkog ponašanja u obitelji (uhićenja, zadržavanja, privođenja prekršajnom sucu), no ono što zabrinjava jest broj žrtava s najgorim ishodom, a to je smrt. Dok je u cijeloj 2014. počinjeno 18 kaznenih djela ubojstava među bliskim osobama (13 ubijenih žena), prema podacima Uprave kriminalističke policije, ta je brojka (18 ubojstava) dostignuta već u prvoj polovici ove godine.
Naša ne samo društvena i politička obveza, već prvenstveno ljudska i civilizacijska je uvijek činiti korak naprijed i tako ubrzali nužne promjene u cijelom sustavu te pružili podršku i zaštitu od nasilja svim žrtvama – neovisno o spolu, dobi, socio-ekonomskom statusu ili geografskom položaju.