Otvoreno pismo „Odboru dubrovačkih ratnih zapovjednika iz 1991 godine“ od dragovoljaca Domovinskog rata Gradskog kotara KOMOLAC
S obzirom na proslavu 20. godišnjice branitelja grada Dubrovnika ovim putem imamo potrebu radi istine i naše djece, te naših sugrađana, iznijeti činjenice vezane za postrojavanje branitelja Dubrovnika iz 1991 godine.
Budući da je postrojba dragovoljaca pri G.K. Komolac zaboravljena biti pozvana na postrojavanje branitelja Dubrovnika iz 1991. godine dužni smo Vas gospodo ratni zapovjednici upoznati s aktivnostima naše postrojbe budući da smo došli do zaključka da niste dovoljno obaviješteni.
Naša postrojba koja je držala prvu crtu obrane prostirala se od područja Šumeta, Komolca, Rožata, Prijevora, i Dračeva sela te je bila formirana od istinskih dragovoljaca domicilnog pučanstva koji su se dragovoljno pripremali i sudjelovali u obrani RH i grada Dubrovnika bez prekida i odmora 42 najteža dana ispod poznatog Golubova kamena.
Djelovanje dragovoljaca u G.K. Komolac počelo je početkom 1990. godine pod okriljem HDZ i T.O. (pok. Miljenka Bratoša), a zadatak im je bio patroliranje i izviđanje granice RH prilikom četničkih svetaca i praznika. Aktivniji oblik djelovanja ove postrojbe započeo je u proljeće 1991. godine organiziranjem odreda dragovoljaca koji su se kasnije preoblikovali u Odred narodne zaštite Komolac uz veliku pomoć pok. Siniše Tkaleca. U to vrijeme imali smo nešto osobnog naoružanja (lovačkog), a uspjeli smo zadužiti od MUP nešto lovačkih karabina i po koju automatsku pušku. Već tada postrojba je bila ustrojena na način da je svaki pripadnik preko 17 godina starosti imao svoje zadatke i obveze, pa su se u tom vremenu izradila dva bunkera (skloništa) u Komolcu i Rožatu, pripremljeno atomsko sklonište u Marini Komolac, te napunjeno stotine vreća pijeska. Početkom lipnja 1991 godine započelo se s naoružanim stražama na pet položaja koji su išli u dnevnim i noćnim smjenama. Nadalje vršen je obilazak terena (granice), a pomoć i suradnju imali smo od MUP Dubrovnik, pok. Miljenka Bratoša , gosp. Željka Pavlovića kao i koordinaciju sa položajem na Brgatu (Moretić Tonči i Eduard Čengija).
Početak agresije 01.10.1991. godine postrojba je dočekala sa 80-tak dragovoljaca koji su odmah stali na prvu crtu bojišnice, te izvršili uspješnu evakuaciju civilnog pučanstva. Budući da se u G.K. Komolcu nalazila kapitalna infrastruktura (struja, voda,plin, skladišta hrane) bitna za grad Dubrovnik znalo se dogoditi da na to područje padne u jednom danu padne i preko 2000 granata. Postrojba je bila izložena neprekidnoj pješadijskoj i topničkoj vatri mnogostruko jačeg neprijatelja, a padom položaja na Brgatu 24.10.1991 godine našla se u potpunom okruženju.
Unatoč tome postrojba je pružala nadljudski otpor neprijatelju (pješačko topničke borbe, odbijanje tenkovsko pješačko napada kao i bliske pješačke borbe sa neprijateljem). Čitavo vrijeme postrojba je bila u kontaktu sa Zapovjedništvom obrane Dubrovnika (general Nojko Marinović, gosp. Margaretić, gosp. Bačić i dr.) pa nas zato i čudi neobaviještenost o aktivnostima ove postrojbe. Također želimo napomenuti da su dragovoljci ove postrojbe uz zadaće na prvoj crti obrane sudjelovali u organiziranju i izvlačenju velikih količina hrane (stotinjak tona smrznutog mesa) iz hladnjače u Komolcu za potrebe Grada. Dragovoljci ove postrojbe organizirali su osposobljavanje električnog sustava za napajanje vodovoda (u suradnji sa stručnjacima „Elekrojuga“ i „Vodovoda“) kako bi Grad dobio vodu. Na žalost prilikom prvog pokušaja takvog osiguranja došlo je do pogibelji djelatnika „Elektrojuga“( pok. Stijepa Čikata, pok Andrije Crnčevića), te ranjavanja četvorice dragovoljaca. Uz stalnu neprijateljsku vatru dragovoljci ove postrojbe su osiguravali djelatnike J.P.“Vodovod“ gdje smo iz sigurnosnih razloga tajno opskrbljivali povremeno grad Dubrovnik vodom, a određeni broj dragovoljaca ove postrojbe kasnije kroz postrojbe HV se ubacio u neprijateljsku pozadinu u mjesto Komolac sa zadaćama osiguranja tajne opskrbe vode grada Dubrovnika i izviđanja neprijateljskih formacija za pripremu oslobađanja dubrovačkog zaleđa.
Nakon odbijenog neprijateljskog pješadijskog napada 10 i 12.11.1991. i nanošenja gubitaka neprijatelju po nalogu Zapovjedništva obrane Dubrovnik postrojba se u noći 12/13.11.1991. godine povukla u grad Dubrovnik gdje je do 20.11.1991. bila na raspolaganju Zapovjedništvu obrane grada Dubrovnika.
Napominjemo da je postrojba bila neprekidno 42 dana na prvoj crti bojišnice, te se nakon toga dragovoljci transformiraju u druge novoosnovane postrojbe.
Eto to smo mi, gospodo određeni „ratni zapovjednici“. Sada neka naša djeca i naši sugrađani ocjene jesmo li mi dubrovački branitelji iz 1991. godine, mi koji smo bili 42 dana bez prekida i bez odmora na prvoj crti obrane grada Dubrovnika, mi koji smo uz pomoć ostalih radili da napaćeni naši sugrađani dobiju struju, vodu, hranu i uza sve to branili naš Grad.
Jedna od najbitnijih stvari gospodo iz „Odbora“ je ta da je na području G.K. Komolac poginulo 6 hrvatskih branitelja i desetak je ranjeno i zato im vječno slava i hvala.
I mi smo bili dio toga gospodo zapovjednici. O materijalnom šteti koja je pogodila ovo područje gdje je bila aktivna naša postrojba nećemo govoriti (98% kuća spaljeno uništeno i opljačkano).
To smo mi gospodo ali nismo u vašim „famoznim kriterijima“. Već predviđamo Vaš odgovor kao to su neki mještani koji su branili svoje kuće. Ne gospodo to smo mi istinski dragovoljci i heroji kojih da nije bilo na tom području neprijatelj bi ušao u grad Dubrovnik nakon pet dana. Medijski izvikane određene ratne zapovjednike koji su se nakon pada određenih dijelova položaja na dubrovačkom ratištu povukli u grad Dubrovnik tražili smo da nam dođu u pomoć da nas bolje vojnički organiziraju, ali su to oni na neki način odbili.
Famozni kriteriji po kojima rat za grad Dubrovnik počinje 07.studenog 1991 godine i traje do 01.siječnja 1992 godine , te da se grad Dubrovnik branio od područja Sustjepana do Belvedera nitko ne može opravdati. Jer gospodo kada smo sa ranjenim suborcima povučeni sa položaja nikoga nismo sreli putem do naše baze u RK Minčeti.
Većina dragovoljaca ove postrojbe nastavila je i dalje sudjelovanje u obrani suvereniteta RH kroz razne postrojbe HV po nekoliko godina, te je sudjelovala u oslobađanju dubrovačkog zaleđa.
Ovom prilikom se zahvaljujemo postrojbama koje su zajedno sa nama rame uz rame dolazile na ispomoć naših položaja na prvoj crti obrane. (Specijalna jedinica MUP-a Dubrovnik, dragovoljci iz Dubrovnika, Omiša, Zagreba).
Ponavljamo radi naše djece i drugih naših sugrađana dužni smo javno progovoriti o svačijoj ulozi u obrani Dubrovnika 1991 godine, te o našoj postrojbi za koju ima svatko pravo čuti prešućenu istinu.
I na kraju nikakve zle namjere ovim pismom nismo imali, ali ovo ostavlja jednu veliku gorčinu što smo izbrisani i prevareni, te većina nas neće biti dubrovački branitelji 1991 godine po Vašim kriterijima.
Ali gospodo iz „Odbora ratnih zapovjednika 1991 godine“ mi znamo da smo istinski dubrovački branitelji i dragovoljci iz 1991 godine, i na to smo ponosni.
Dubrovački branitelji i dragovoljci iz 1991godine
Gradskog kotara Komolac
(imena poznata redakciji duLista)
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.