Gonjeni mržnjom i ‘žedni pljačke motahu se kao gladni vuci po zemljištu Republike, odvodeći stoku i noseći sve, što im se činilo da će im trebati’ te popališe u lipnju 1806. godine i Konavle. Negativci iz ovog kratkog ulomka su bili Crnogorci, s time da su im se ovaj put u rušilačkoj misiji pridružili, odnosno vodili ih Rusi. Ukoliko naš kroničar bilježi kako su nosili sve što im se činilo da će im trebati, onda to treba razumijeti kako su odnosili apsolutno sve, jer kako su u 19. stoljeću i sami Crnogorci nekoliko puta pribilježili, prvu odjeću dobili bi kada bi se vratili s pljačkaškog pohoda po Konavlima. Naravno, njihovi pohodi nisu podrazumijevali samo pljačku, već i za takve pothvate neizbježno, surovo nasilje. Uslijed takve opasnosti upravo te ratne lipanjske noći jedna se žena u selu Mihanićima skrila držeći u naručju dijete u krošnji ogromne česvine kako bi izbjegla zlu kob koja bi je snašla da su je zatekle te pljačkaške horde. Iako ne znamo daljnju sudbinu anonimne žene i njenog djeteta i je li još koji put morala iskoristiti zaštitu česvine, i više je nego poznato kako jedna ogromna česvina i dan danas krasi Mihaniće. Drvo česvine odnosno hrasta crnike tvrdo je i izvanredno izdržljivo te se koristilo za izgradnju brodova zbog čega je u prošlosti sječena u vrlo velikim količinama. Otud takva oskudnost te autohtone mediteranske biljke danas. Upravo su stoga i današnji primjerci koji su preživjeli ta, za njih opasna stoljeća, impozantni. Deblo česvine u Mihanovićima obujma je nevjerojatnih 8, 20 metara, a krošnja joj se proširila poviše svih okolnih stabala značajno ih nadvisujući, te je zasigurno jedno od najvećih u državi – ako i ne i najveće. Priča na početku ovoga teksta istinita je, no detalji nam nisu u cijelosti poznati, ali se je ona generacijama usmenom predajom prenosila s koljena na koljeno. Vjerojatno je upornim prenošenjem priče želja bila istaknuti i starost stabla i njegovo konstantno trajanje kroz minula stoljeća, jer ako je te davne 1806. godine krošnja stabla bila dovoljno velika da skrije ženu i njeno dijete, onda je već tada česmina imala starost nebrojenih godina. Na kraju, spomenimo kako u našoj bližoj okolini postoji još jedno stablo hrasta crnike ili česvine koje je isti tako impozantno, a koje se nalazi u Dubrovačkom primorju u Čepikućama. Ovo stablo po veličini debla nije konkurencija ovom konavoskom, ali ga krošnjom nadvisuje.
Česvina iz Mihanića
