Tekst same matrikule vrlo je interesantan, pisan je talijanskim, na 12 stranica formata 21×15 cm, razdijeljen na 35 kratkih poglavlja označenih rimskim brojevima. Matrikula započinje svečanim uvodom, gdje se spominje Sveto Trojstvo, zaštitnik Dubrovačke Republike sveti Vlaho, te zaštitnik Cavtata sveti Nikola. Potom se spominju tadašnji papa Inocent XII., car Leopold, Gastald (nadstojnik bratovštine), Luka Sodrnja, pridsjednik kapetan Luka Kazilari, Petar Šeić, Nikola Lale i Frano Bratić. Vrlo je zanimljivo istaknuti kako danas u Cavtatu ne postoji niti jedna od ovih obitelji. Nakon svečanog uvoda se potom počinje s iznošenjem pravila po kojima je bratovština funkcionirala. Vrijeme trajanja dužnosnicima je jedna godina, a birani su za ono vrijeme krajnje demokratičnim putem – tajnim glasovanjem, odnosno ubacivanjem kuglica u kutiju. Na kraju svake godine, odnosno na Svetoga Nikolu 6. XII., dužnosnici su bili dužni podnijeti izviješće o radu Bratovštine, iz čega bi se moglo zaključiti kako su dužnosnicima mogli biti birani sami pismeni članovi bratovštine.
STROGE ODREDBE
Općenito se može zaključiti kako su odredbe matrikule bile vrlo stroge. U slučaju kada bi netko bio istjeran iz bratovštine nije mu se smjelo zvoniti kada bi umro, niti mu se smjelo nositi križ na sprovodu, niti ga se smjelo pratiti do groba. Ukoliko se vratimo na početak teksta i podsjetimo na osnovne društvene funkcije bratovština može se zaključiti kako je takva odredba bila uistinu stroga. Kako bi osigurali njeno provođenje, u matrikulu je bila uvedena i odredba o globi od jednog dukata za prekršitelje potonjih odredbi, a naplaćena kazna išla je u kasu bratovštine. Članovi Bratovštine mogle su biti i žene, jer se napominje „da ako umre koji subrat ili sestra naše Bratovštine (…), a vrlo je siromašnog stanja i nema dovoljno sredstava, da se obavi sprovod i sve ostalo – to će Bratovština učiniti na vlastiti trošak.“ Prilikom sastanaka bratovštine najvjerojatnije se jelo i pilo pa je u glavi XV. određeno da je Gastald dužan svake godine jedanput, za vrijeme berbe grožđa, sakupljati vino za članove Bratovštine. U slučaju da to Gastald ne bi htio učiniti trebao je platiti bratovštini iznos koji bi odredila većina članova na sjednici.
SVAĐE I SUKOBI
Čitanjem matrikule vrlo jasno se uviđa socijalna i karitativna uloga bratovštine, te se stalno članstvo upućuje na međusobno pomaganje. Tako se u XXV. poglavlju govori o nezbrinutim bolesnicima pa se nalaže: „da ako slučajno negdje neki subrat oboli i Gastald naredi da ga drugi subrat pođe obići, poslužiti ga i čuvati ga – pa ako ovaj potonji to odbije, neka odmah plati kao globu jedan perper“. Ukoliko bi došlo do svađa unutar bratovštine, a potreba da se takvo što regulira odredbom u matrikuli svjedoči kako su odnosi među članovima bili obilježeni i konfliktnim situacijama, u poglavlju XXVI. je predviđeno da krivca kazni Gastald, kako on sam to predvidi, ali samo u slučaju, ako nije bilo krvi, niti je bilo učinjeno kakvo kriminalno djelo. Ovo je razumljivo pošto Gastald nije imao sudsku i policijsku ovlast, ali je mogao presuđivati i miriti u sitnim svađama. Na taj način se on pojavljuje kao produžena ruka dubrovačkih vlasti, pa je samim tim razumljiv i interes državnih vlasti u osnivanju i kontroli bratovština.
Fotografija: Božo Lasić