Bratovštine su crkven-ovjerske, odnosno staleško-stručne udruge svjetovnjaka-laika, a počinju se osnivati u europskim srednovjekovnim gradovima već u XI. stoljeću. Prvenstveno nastaju iz religioznih pobuda, u društvu neraskidivo povezanom i ovisnom o vezi s onostranim svijetom, a s ciljem promicanja crkvenog kulta i po božnosti, te brige oko očuvanja i održavanja pojedinih crkava. Pored takve uloge bratovština, snažno se ističe i društvena komponenta, najočitija u održavanju posmrtne brige članova bratovštine za preminulu braću. U tom sklopu obveza ističe se pomaganje umirućima i ukapanje mrtvaca, dok su se neke bratovštine posebice posvećivale ukapanju mrtvaca za vrijeme opasnih zaraza, obavljajući ulogu čiji se značaj u ta kvim sumornim vremenima osjećao i van uskog kruga pripadnika pojedine bratovštine. Postajale su bratovštine mornara, graditelja brodova, ribara, zidara i sličnih obrtničkih i zanatskih udružena.
PRIVOLA DRŽAVNIH VLASTI
Kad bi mogle zaživiti kao formalne organizacije bratovštine su trebale biti potvrđene od crkvenih vlasti, a na području Dubrovačke Republike morale su ishoditi i privolu državnih vlasti. Pored vanjske potvrde, bratovštine su nastojale urediti i unutrašnje funkcioniranje, u svrhu čega su izrađivani statuti ili matrikule, koje danas predstavljaju dragocjen izvor za uvid u religiozni i društveni svijet pripadnika bratovština, uvid u njihove norme, običaje i vjerovanja. O raširenosti bratovština svedoči i jedan dokument (oporuka) iz kraja XVI. stoljeća koji je u Povijesnom arhivu u Dubrovniku pronašao Dragan Roller, iz kojeg se vidi kako je svako selo pa i zaselak u Konavlima imalo svoju bratovštinu. Štoviše, u samom dokumentu zabilježena je čak 61 bratovština! Nažalost, nisu nam sačuvane matrikule svih tih bratovštine, što one dostupne čini i dragocjenijima. Stoga ću se ovdje osvrnuti na tri matrikule iz Konavala kako bi ocrtali konture svijeta koje nam otkrivaju te matrikule.
MATRIKULE
Riječ je o matrikuli iz Cavtata o kojoj je u župnom listu Antena pisao don Mato Bogišić, i koja nosi naziv Matricula Confraternittatis S. Nicolai de Zaptat de MDCCI; potom o matrikuli iz Gornjih Mrcina, Matricolla della Confraternita di Ghorgne Marzine di S. Michiele in Canali iz 1754.; te matrikuli iz Vatasa, Matricola delle Confraternita di San Giouanni Vatassi (potonje dvije u svome radu objavio je A. Marinović pod naslovom „Bratstva u Konavlima – lokalni organi vlasti za doba Dubrovačke Republike“, u knjizi Konavle u Prošlosti i sadašnjosti). Cavtatska matrikula pronađena je u Beču u carskoj kraljevskoj dvorskoj biblioteci, a kako je tamo dospjela nije sa sigurnošću poznato. Najvjerojatnije ju je netko posudio u župnom uredu u Cavtatu te je odnio u Beč. Sumnja se kako je navodno upravo tu matrikulu 1901. u Beču prodao dubrovački profesor Vice Adamović. Matrikulu je pronašao don Miho Demović, a fotokopiju je u Beču dao izraditi Ilija Lukanović, nekadašnji stanovnik Cavtata. Detaljnije o samoj matrikuli u idućem broju duLista.
Fotografija: Božo Lasić