Na zidovima Turističke i ugostiteljske škole osvanulo je pismo maturanta kojim izražava bunu protiv trenutnog načina odvijanja nastave u razdoblju pandemije. Navedeno pismo nalijepljeno je također na prozore zbornice, kao i na ploče u razrednim odjeljenjima, uz parolu ‘Svi zajedno’. Maturant među ostalim ističe kako je ustanova ‘puna pravila, zabrana i naredbi, a oni su ostali uskraćeni za najbolje dane školovanja’.
-Dio sam generacije koja je pa vjerojatno u zadnjih dvadeset godina najviše uskraćena, kažem vjerojatno, jer u to ubrajam i generaciju prošlogodišnjih maturanata koji su ostali uskraćeni za najbolje dane školovanja, zadnja 2-3 mjeseca prije završetka škole, ali i to na stranu, mnogi od njih ostali su i bez maturalnih, bez putovanja, bez normalne norijade, bez pripremanja i izlaska na maturu u normalnim uvjetima – navodi ovaj učenik četvrtog razreda. Generacija su, kako ističe, koja nije imala ekskurziju.
-Izgubili smo 7-8 naljepših dana u životu. Putovanje koje dođe kao kruna školovanja, nagrada koju jedva čekaš od 1. razreda. Provedeš pune tri godine s ljudima koje si tek upoznao ili poznavao od prije iz osnovne škole… Nebitno. Međusobno se zbližite, prilagodite, upoznate se s tih 20 ljudi na drugačiji način. Postanete obitelj, razmijenite toliko dobrih i loših trenutaka, osmijeha, scena i uspomena… Uzmite za primjer koliko vam bude drago kad tijekom praznika nakon dugo vremena ili općenito na bilo kojoj zabavi ili događaju sretnete nekoga tko ide s vama u razred ili u školu – napisao je maturant. Ali, navodi dalje, izgubili su 3. razred.
– Od njega smo imali jedva 4 mjeseca, što zbog štrajka, što zbog cijele ove histerije. Ostatak – ništa. Zaboravljeno kao kišobran ispod klupe i prazno kao kroasan u Galete. Prošli smo i kroz to. Dolazi nova školska godina, zadnja godina koja treba biti najbolja od cijelog školovanja, a ona je sve suprotno od toga. Nakon 6 mjeseci vidjet ćete razred, od kojeg možda neke ljude s kojima se manje družite niste vidjeli niti jednom, eventualno ste ih jednom susreli u prolazu ili Bogu hvala na večeri na koju smo otišli kao razred u 6. mjesecu, ali ne. To nam također treba oduzeti. Tko smo mi da bismo išli normalno u školu? Tko smo mi da bi se normalno družili – pita se. Škola se, ističe, od obrazovne ustanove ‘polako pretvara u nešto slično zatvoru’.
-Dolazak u školu: svi u istom autobusu, ali bitno je da u školi nema mješanja s drugim razredima. Na ulazu u školu: uperivanje pištolja za mjerenje febre u čelo, špricanje dezinficijensa po rukama (naravno ne smiješ odbiti), a umjesto pozdrava i dobro jutro kako si, što ima, panično, osuđujuće pitanje ‘Đe ti je maska, stavi masku!’. Na hodnicima: ‘držite razmak, nosite maske, ne blizu drugih učenika’. U razredu nema zajedničkog sjedanja, svatko u svojoj klupi odvojeni k’o krtole u polju, ne smije se paliti klima, nema odlazaka u butigu, jedva dopušten odlazak na wc preko sata… Izgleda li vam ovo kao škola? – naveo je među ostalim učenik u pismu.