A ostali su… ma skoro nitko!!

U Velikom smo tjednu, pred Uskrs. Još malo svjesno planiranog korizmenog odricanja, a onda nam slijede totalna odricanja! Od svega. Po najavama vladajućih. Nek' nam bar Uskrs bude ugodan. Toliko su nam dali fore.

Čudna igra sudbine s početka prošlog tjedna! Nekako u iste sate istog dana napustila su nas dva velika lika naših života, ljudi puni duha i osmijeha za nas ostale, koji su nam ovaj život činili veselijim. U Karmenu u Gradu partio je Miroslav Jelčić Čile, „duh vječnih kazina“ i prvi Knez Porporele, a u Župi Marin Kelez Šujo, župska legenda, pučki zafrkant i dugo godina obilježje Župskog karnevala s kojim nas je nasmijavao i u Gradu. Ostaje nam tek vječni osmijeh na svaki spomen njih dva.
Zanimljivo i vrlo slično, 16. siječnja 1907., isti dan su partila također dva velika lika i duha od skeraca tog vremena, u Gradu Vlaho Gusti Slijepi, a u Župi Nikola Lale Linđo! Prvog pamtimo po kolendama, a drugog po sviranju lijerice i plesa koji po njemu i dobi ime – Linđo! Čudna igra sudbine.
 
OSJEĆA SE PROLJEĆE
 

A u Gradu se osjeća proljeće i skori dolazak još jedne sezone, turista i kruzera! Iako je ovaj đir već odavno Za Rokom, ne zaboravljamo dio Grada i ulice koje smo pasali. Ona ambulanta u Androvićevoj još čeka politički dogovor i otvaranje, na našu sramotu. Ugodnije je bilo iznova proći skroz Stulinu, pored Hamze do Dube i Joška Šimunovića za obilježit blagdan Sv. Josipa i vidjeti kako se konačno obnavlja za našu povijest toliko značajna crkva Svetog Stjepana. Ona u kojoj se 972. Dum Stojku ukazao Sveti Vlaho. Bravo za Društvo prijatelja dubrovačke starine!
A onda dalje po planu. I uz sjećanja. Vadimo još po koju staru fotografiju iz vrijedne arhive sjećanja Kreša Nikića, pa tako nalazimo ovu na sred Straduna, početak šezdesetih, a na njoj čuče s lijeva Vlaho Moretti Gas, mali Nikola Nikić u sredini i s desna Pipo Čučević. A evo jedne još starije fotke, za spominjat se velike čeljadi Grada, negdje na Dančama, početak pedesetih, čuče Krešo Nikić i Ivo Papagalo Labaš, a iznad njih, koliko Kreša još sjećanje služi na te davne godine, s lijeva su Pero Bone, Antun Perdić, Vedran Alborgetti, Ivica Mustahinić, Aco Štuler Racanović, Tomo Cetinić i… Tonći … a sad, prezime!!!
 
SPOJENO SJEĆANJE
 
Spajamo završno u jedno sjećanja Vlaha Gasa i Kreša Nikića na davne dane i nekadašnju čeljad iz ulica Za Rokom. Iz njihove Čubranovićeve ulice spominjemo kako su tu nekad živjele obitelji Missoni, Korunić, Katić, Bilopavlović, Gvozden, svi još pamte barkariola Boru, pa Prokurica, Šarkić, Mato Knego, Erna Jertur, Antun Zanoni, Baldo Sparavalo, Karamehmetović, Obad… Iz ulice Garište Radović, Grbić, Ivo Baća, Pero Vukić, pa obitelj Oberster, iz koje je i Krešova žena Nita, a tu je bila i Večernja škola. Iz Zlatarićeve su obitelji Filičić, Fabris, Koštre, pa Savin koji su držali gostionu, a iz Đorđićeve Tecilazić, Keti Kojaković… Nakon svih godina ostali su… „Ma skoro nitko!!!“ u glas će njih dva.
– Od svih tih meštara, koji su radili iza svakih od ovih vrata Za Rokom, ostao je samo Matko Vierda, tu je njegov magazin. On se ne da!! Puno je znanih odavde, Rokaša. Tako smo bar mi samo sebe zvali. Rokaši. Ne Zarokaši kako neki spominju. Puno pametnih i uspješnih ljudi je odavle, iz ovog kvarta. Nema kraja tom. Odavde je Matko Sršen, Ivica Prlender direktor Igara, pa Vojo pjesnik i ćaća mu, znani profesor Šindolić, pa obitelj Gjivoje, pa Macani, pa… Spominjao si već mnoge od njih. Zaboravit ću koga! Ponajbolji moj prijatelj, još dok smo bili klinci, je Nikša Zurak, dugo godina doktor neurologije u Zagrebu. Velik ti je on gori. Dođe ljeti tu doma, nije prod'o kuću. Javi se, pa ćakulamo malo o svemu. A u njega smo se doma skupili 1950. godine i slušali radio prijenos utakmice Jugoslavija – Engleska 2:2, kad je Beara činio čuda! Ma ludilo, kazin, a posebno iza, kad smo mi zaigrali. Na naše bare. Nikša je bio sjajan igrač na puca, one prve davne generacije, kad je i počela ta igra Za Rokom. Filigranska je to bila igra. Svaki dan. Kad sam se vratio iz vojske, odigrao sam još samo jednom na puca i sve moje poklonio mlađima. Moj lesonit, moje puce, sve…