Uvriježena je, barem dosad, bila postavka kako trendovi s političke nacionalne razine nemaju nikakav utjecaj na lokalne izbore. Ovaj put moglo bi se puno toga izokrenuti jer činjenica je da na nacionalnoj razini ne prestaju iskakati afere, a narod je sve više ogorčen na dvostruke interpretacije mjera Nacionalnog stožera. Sve to uvelike bi se moglo odraziti na nadolazeće izbore, pa bi birači svoje nezadovoljstvo mogli ‘iskaliti’ na izbornom listiću polovicom svibnja.
Tako ni dugogodišnji župan Nikola Dobroslavić neće baš prošetati do četvrtog mandata. U posljednjih godinu dana on je bio taj koji je nosio loše vijesti, one vezane uz Covid, broj oboljelih, umrlih, izoliranih, ali i mjera koje će, u pravilu, ograničavati i sputavati život.
Međutim, Dobroslaviću nije to jedina otegotna okolnost. Primjetan je ‘šum’ među HDZ-ovcima koji posljednjih mjeseci plasiraju različite inačice, poprilično tematski iste priče koje se odnose na županove godine. Njemu su 72, pa su baš njegovi stranački kolege evocirali sjećanje iz Konavoskih Dvora, ili s Grude ili pak one za vrijeme posjeta Sokol gradu, u vrijeme pred izbore 2017. godine. Tema je bila ista, samo se akteri i lokacije ponešto razlikuju. Tada je, naime, u Konavlima Luka Korda zamijenjen mlađim kandidatom. Bio je godina kao danas Dobroslavić, a tadašnji župan, prema pričama HDZ-ovaca, u više je navrata među svojima izražavao mišljenje kako ‘su mu već neke godine’ te da nema ‘što tražiti još jedan mandat’. Tadašnji župan ujedno je i naš današnji, koji na ovim izborima ide u utrku po svoj četvrti mandat.
Ipak, Dobroslavić u utrku ide sa startne jedinice i svakako će moći istaknuti niz uspješnica koje je proveo u prethodnom četverogodišnjem mandatu. Sasvim je sigurno kako će imati i ogromnu podršku jednog od tri najmoćnija HDZ-ovca u državi. Branko Bačić će se svojski potruditi i dati svu moguću podršku svom kandidatu. Ne bi bilo baš ugodno pa neće to niti dopustiti da izbori pođu krivo u županiji gdje Bačić nosi funkciju predsjednika HDZ-a. Uostalom, obećao je županu, da će zajedno otvoriti Pelješki most.
A da dogodine presijeca vrpcu na novom mostu vidi se i ‘mostovac’ Božo Petrov. Za sobom ima puno ‘teže’ titule poput one bivšeg predsjednika Hrvatskog sabora i bivšeg potpredsjednika Vlade RH i mnogi su stava kako se poprilično nepotrebno izlaže utrkom za župana. Mostova baza je dolina Neretve i bez sumnje Petrov neće samo statirati među mandarinama. Po procjenama mnogih baš je on izgledan kandidat za drugi krug gdje će ga čekati Dobroslavić, samo je pitanje hoće li svoju retoriku s državne razine, znati spustiti i prilagoditi komunalnim izborima, kakvi to lokalni, zapravo, i jesu.
Ambicija Petrova za ulazak u ovu izbornu utrku donekle je srezala širinu nestranački – lijevo obojenog Roka Tolića. Tolić je dugo taktizirao. Koketirao je čak i s HDZ-om, čekao što bolju ponudu, jer zna da mu je upravo sada pravo vrijeme za politički angažman. Nakon analize ‘brojki i slova’ shvatio je da bi mu eventualna kandidatura za gradonačelničku fotelju bila potpuni promašaj pa mu je preostalo ponuditi se za kandidata za župana. Nametnuo se SDP-u, no zajedničkom nastupu već je zadan udarac jer u predizbor-nim pregovorima nisu uspjeli obuhvatiti sve planirano. Iz koalicije im je izmakao HSS, a nakon niza pregovora i Petrov s Mostom. Time je Toliću u startu propala ideja kao nestranačkom kandidatu svih i svakoga. No, da će tečnom retorikom zaprijetiti samom županu svjestan je toga HdZ pa stoga ne trebaju čuditi, potihe najave, kako će Branko Bačić protiv njega izvući tešku artiljeriju, puno težu od onog igrokaza s ‘metrom’.
A da je u sastavu naše županije htjeli su podsjetiti Srđevci pa su krenuli u kampanju s Lastova. Za župana su ‘izvukli’ Marka Giljaču, bivšeg novinara, a danas osnovnoškolskog profesura. Najveći problem za tu stranku ostaje (ne)prepoznatljivost, točnije, tko će ih doživjeti izvan granica Dubrovnika. Stoga su već prije početka službene kampanje krenuli ‘povlačiti’ znanija lica čime se nadaju nadomjestiti svoj lokalno – uski krug pobornika.