Dva vojnika i dvije balerine u potrazi za nemogućom ljubavi, poput marioneta čijim životnim nitima mahnito upravlja sudbina, pokušavaju složiti krhotine mnogih života i pronaći esenciju koja bi ih uravnotežila. Predstava „Žudnja“ nudi ples emocionalnih bogalja u potrazi za sobom samima.
Za izlazom iz kolopleta nasilja i ljubavi, nesigurnosti i snova, samoće i žudnje, straha i želja.
S puno simbolike ova predstava engleske dramatičarke Sarah Kane bila je istinski repertoarni izazov ponuđen publici dubrovačkog teatra. Ovog četvrtka premijerno izvedene produkcija, rađena s puno uloženog truda i pomnog promišljanja svakog detalja, također žudi za esencijom koja bi taj niz sjajnih emocionalnih krhotina kondenzirao i razigrao potencijal iznimnog poetskog naboja.
„Žudnja“ je vizualno remek djelo Marina Gozzea, koji sebi svojstveno, jednostavnim materijalima i sjajnim idejama sugestivno stvara scenografsko umjetničko djelo puno simbolike i žive komunikacije sa zahtjevnom predstavom. Glazbeni motivi skladateljice Paole Dražić Zekić sjajno se nadopunjuju na komad ispunjen referiranjem na poznate motive.
Glumački prinos predstavi sjajan, a sasvim očito je iznimna energija uložena u ovaj komad. Duboka uronjenost četvoro protagonista ovog djela, koje je predvodnica nove britanske drame Sarah Kane stavila pred velika iskušenja tekstom punim poetičnosti, ali i svojevrsnim rebusom kojeg glumački odgonetaju Glorija Šoletić, Slavko Juraga, Izmira Brautović i Edi Jertec. Niska naizgled nepovezanih replika, vremenski rascjepi i neuhvatljiva struktura konkretnog slijeda, poput krhotina mnogih života neispunjenih žudnja i potiskivanih snova s uzrocima u nasilju i boli prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, zamjena identiteta i isprepleteni odnosi dva para, zahtjevna su potka s kojom su se uhvatili u koštac članovi ansambla. Četiri lika bez imena, označena tek slovima, nude pred gledatelje složeno dramsko tkivo koje progovara o brutalnostima svijeta u kojem živimo.
Sama britanska spisateljica Sarah Kane zbog eksperimentiranja s formom i strukturom drama koje je napisala, rušenja tabua i pomicanja granica pristojnosti eksplicitnim scenama seksa i nasilja, što je u dubrovačkoj predstavi suptilno izbjegnuto, u početku je izazvala potres na kazališnoj sceni Velike Britanije i brojna osporavanja i vrijeđanja. Nakon samoubojstva u 28. godini života i ostavštine od pet drama, poput mita je kasnije svrstana među najvažnije dramatičare s kraja XX. stoljeća.
„Žudnja“ je njen pretposljednji komad kojeg je objavila pod pseudonimom Marie Kelvedon, u kojem se referira i na dijelove Biblije i Elliotove „Puste zemlje“, a sama je govorila da je riječ o njenom najdepresivnijem komadu napisanom kada je izgubila vjeru u ljubav. Nasuprot tomu, lik A u „Žudnji“ donosi jednu od najljepših ljubavnih izjava u dramskoj literaturi, monolog koji je sjajno interpretirao Slavko Juraga i koji je poetsko i emocionalno težište ove predstave.
Stoga treba vjerovati u dubrovačku predstavu, koju je pomno promišljao i ostvario redatelj Goran Golovko. Riječ je o izazovnom komadu koji vrijedi pogledati i koji bi u sljedećim izvedbama mogao pronaći onu trunku esencije koja bi izazvala koheziju sjajnih krhotina.
Možda već na prvoj repriznoj izvedbi ove subote u Kazalištu Marina Držića.