Ljudi doista nemaju s čime ići na teren… Tek je jedna od velebajnih izjava naših ministara (dotakla sam se ove Opačićkine, jer se Jovanović posuo pepelom i udostojio ispričat naciji zbog neprimjerenog ispada s kočijom) koji se ovih dana iz petnih žila trude opravdati svoju rastrošnost.
Milanka, ministrica socijalne politike očito ne zna za razne vrste javnog prijevoza. Ili je nju i njezine kolege sramota vozit se među svojim sugrađanima. Zamislite samo što bi se dogodilo kad bi ministri na teren dolazili javnim prijevozom. Kasnili bi, bili bi zgužvani, neuglađeni, iskrivila bi im se krovata, a možda bi ih netko usput dobro i ofregao pa bi suočeni s realnošću morali posegnuti za kakvim sedativom, pa bi svi vidjeli da nisu baš u formi, pa bi dobili migrenu, pa podočnjake, pa im ni botox ne bi pomogao. Zamislite samo kakvu bi sliku oni u javnost poslali. I onda bi ih premijer tako istrošene i nesvrsishodne mogao optužiti za nerad i lijenost, za neefikasnost ili ih ne daj Bože, možda i smijeniti. Takav scenarij u jednoj demokratski uređenoj zemlji nije baš dobar primjer. E, kako smo utvrdili razloge zašto se ne smiju voziti javnim prijevozom, nije red niti da se ministar i njegov zamjenik ukrcaju u isto vozilo pa recimo na isti teren izađu iz istog, tek jednog automobila. Ma zamislite koje li sramote. Da ne govorim o dva ministra iz različitih resora koji baš taj dan moraju mlatiti praznu slamu, gledati ljude u oči i lagati ih floskulama na istom odredištu. Kako bi oni mogli podijeliti jedan auto u istom pravcu? To bi bila pak bruka svjetskih razmjera.
Ne bi mogli lagodno zavaljeni u svoje kožne siceve oblajavati Zokija i raspredati o najnovijim sočnim detaljima iz njegovog ljubavnog života. Ne bi bili informirani je li riječka pjevačica trudna ili je već rodila, u kojoj je fazi rastava, a ni raspredati je li mu bolje da brak okonča prije ili poslije EU izbora. Tih sat – dva vremena ne bi mogli utrošiti i na proučavanju strategije šarmera, između ostalog i francuskog predsjednika Hollandea, koji se iz ljubavne afere s glumicom izvukao baš nekako galantno. A skužili su oni da između Zokija i Francuza ima neke sličnosti, samo još trebaju razviti strategiju da i ljubavna afera našeg premijera osvane kao brejking njuz u svim svjetskim medijima. Sve to bilo bi im potpuno neizvedivo kad bi se morali stiskati u istom automobilu i to s još nekim koalicijskim ministrom. Ma zamislite da im se usudi netko uskratiti trenutke uživanja u samoći svoga automobila. I baš zato je potrebno da svaki ministar i svaki zamjenik i svaki pomoćnik i svaki savjetnik i baš svaki klaun koji ima neki izmišljeni posao u ovoj našoj zemlji ima svoje luksuzno službeno vozilo najviše klase. Kako bi drukčije uopće funkcionirala država. Upravo se iz tog razloga naša politička elita odlučila za nabavu čak 1.581 novih automobila za potrebe Vlade, Sabora i ministarstava, za što je predviđen proračunski trošak od čak 271.156.904 kune. Na luksuz se Bogu hvala u našoj državi ne štedi. Ima se! To ostavlja dobar dojam. Pa nisu oni luzeri, oni su face, oni to čine radi nas, da bi lakše podnijeli sav teret i težinu vremena u kojem živimo.
I tako su se u zemlji u kojoj sve tone i ide kvragu, naši skorojevići odlučili malo počastiti. I umjesto da šute, oni se izvlače degutantno glupim izjavama tipa nisu znali, nisu oni odabirali, nisu naručili, nisu, nisu… Ma oni jednostavno nisu sposobni za voditi ovu državu ili prevedeno sposobni su samo za odvesti je u još veću propast. Toliko o njima… Nego, izgleda da se i u našem Gradu nešto kuha. Ma ne, nije to ono na što ste sad promislili. O automobilu je riječ.
Glasnogovornici i oni bivši u službi velikog Vlahušića, već su počeli bacati spinove po društvenim mrežama kako za Vladu i nije baš pametna odluka o nabavi novog voznog parka, ali za Dubrovnik i Andra bi bilo skroz OK kad bi uskoro kupio novo vozilo. Jer BMW-u se bliži peta, a pišu PR momčići i ispipavaju javnost, u njemu se voze kojekakvi glavonje, financijeri, investitori i ine face, pa ne bi bio red da se voze u nekom demode autiću starom pet godina. Dakako, Dubrovnik nije kao ostatak Hrvatske. Pun je solada. U Gradu sve pršti od ideja, vizija, novih projekata. Investitori naprosto hrle u Dubrovnik pa je nova benđola s grijanim sicevima baš nasušna potreba.
Adio Vam