„Naški dubrovački rječnik“ autora Davora Mladošića i Maje Milošević predstavljen je u prostorijama Art radionice Lazareti, a u sklopu Rječišta.
Rječnik je tiskan u rujnu 2011., a njegov nakladnik jeVerbum publicum.
– Ova promocija je pravo mjesto da se okupimo i progovorimo kako se nekoć živjelo u Gradu, te ukazati na probleme u Dubrovniku u kojem se izgubio naš dragi dubrovački jezik. Riječi se prikupljaju svakim danom, i nadam se u dogledno vrijeme i trećem izdanju. Rječnik je napravljen onako kako se govorilo u Gradu zadnjih 40, 50 godina, i bavi se dubrovačkim uličnim govorom, a problem je bio definirati naglasak pojedinih riječi, jer su se pojedine riječi drugačije izgovarale – istaknuo je uz ostalo Davor Mladošić dodavši kako je zadovoljan što je rječnik zaživio među sugrađanima.
– Djeca ga traže, i cilj nam je bio vratiti se tom govoru i da djecu zainteresiramo za njega – zaključio je autor.
– Moj rad je bio šećer na kraju, a Davor je obavio lavovski dio posla. Ovo je moj dug Gradu, roditeljima, ljudima i svima koji osjećaju ovaj Grad svojim – istaknula je Maja Milošević.
– Ostale su žive naše tvrđe, crkve i dvor te naše kamene kulise, ali nestala je ona famoza dubrovačka duša pripuna ljubavi za Grad koja je kamenoj duši građevina davala toplinu, čar i život, a gotovo je izumro ovaj naš dubrovački jezik po kojem je ovaj naš Grad i bio Grad.
Bio sam posebno arajdan kad mi je pasanog ljeta Davor donio na rego primjerak svoga rječnika sa 4000 riječi, izraza i mislim da je samo jedna dubrovačka duša koja voli Grad, tradiciju i jezik mogla učiniti jedan ovako lijepi rego za Grad i mislim da će poslužiti mlađim generacijama da imaju uvid kako su naši stari govorili na ovim našim drevnim prostorima – istaknuo je umirovljeni profesor Nikša Srinčić koji je prije 20. godina uveo u grušku školu učenje dubrovačkog govora.
Također je dodao kako bi se takvim načinom edukacije mogao sačuvati dubrovački govor od zaborava.
Predstavljanje ovog rječnika bila je prava prilika da se u sklopu Rječišta progovori i o primjerima koji nažalost svjedoče o gubitku autohtonog dubrovačkog govora, posebno kod mlađih generacija.
Tako se moglo čuti kako mlađi Dubrovčani, osim što ne razumiju pojedine dubrovačke riječi poput kontonjata, namuran ili cotav, ne znaju primjerice gdje su i što su to Kaše, Knežev dvor, ili Sponza, a da se ne spomene njen naziv divona. Gubitku govora, a i nepoznavanje lokalne dubrovačke povijesti pridonose i školski udžbenici u kojima sasvim malo ili se nimalo ne spominje lokalna povijest.
Stoga će ovaj rječnik biti podjeljen dubrovačkim školama, kako bi se bar donekle pokušao očuvati dubrovački govor. Nadamo se da će u tome i uspjeti.