Dubrovčani slave 1049. Festu svog Parca – svetog Vlaha. Sama svečanost ove godine odvija se nešto drukčije nego smo navikli. Zbog pandemijskih okolnosti smanjen je broj sudionika te su za predstavnike puka, odnosno priređivače Feste, izabrani stari-novi festanjuli kapetan Ivica Đurđević Tomaš i obrtnik Ivica Vrlić. Njima u čast zdravicu je napisao gospar Antun Bašić, počasni predsjednik Bratovšine festanjula svetog Vlaha.
‘Našim je pretcima trebalo teškog i dugog vremena da stvore za ovaj svijet vrijedno zdanje od kamena. Radili, stvarali, po čitavom svijetu trgovali. Svoju državu u slozi i slobodi čvrsto kovali. Statut i zakone su imali da se to i danas hvali u svijetu. Nebesima se obraćali, Boga molili i imali Njegovu slugu svetu. U jednom momentu je došao da ih brani. Zavolio ih i ostao da ih duševno hrani.
Živi ovaj puk pod okriljem ovoga svetog starca i već stoljećima nosi krunu njihovoga Parca. Zato ovaj narod štujuć Njega priredi mu festu. Početkom godišta svakog i to za imendan svetog Vlaha njima uvijek dragog. Festu vode dva pučanina od puka izabrana. Od oca biskupa dekretom za ovu časnu službu potvrđena. Jedan od njih Ivica je kapetan na brodu bio. Sada studentima svoje znanje i iskustvo vjerojatno nije krio.
Prošao je mnoge luke i sva svjetska mora, a sad buduće pomorce uvjerava da kruh na brodu nije više debelih kora. I drugi je Ivica zanatlija na kamenu. Kamen kida i kleše, u njegovim rukama oštri alat kao da po kamenu pleše. Kamen spravlja za kuće manje i veće, a najdraže mu je kad na kamenu povijest piše i kad spomenik kleše u mislima mu je da kamen diše.
Živuć u hrvatskom i katoličkom duhu pretci i roditelji vaši doprinijeli su da budete u svečevoj bratovštini, bratimi naši. Svečeva festa priznata je kao baština svijeta to se ne smije kriti, a od sada ćete i vi u ovoj baštini ratari biti. Ova časna služba će vas kao sjena da vas prati. Svečev će vas ovaj puk cijelog života festanjulom zvati.
Kad ste na Kandeloru doveli biskupe, svećenstvo da otvore našu Festu dragu koja stoljećima ima tu duhovnu i vjersku snagu, i kad Lausovo se slovo čulo i čestitke iz svijeta što se sveca sjete, i kad je biskup golubice pustio da na slobodu ka nebu polete, tad se svečeva himna čula koja dušu grije, a vi ste tad na jarbol svečev barjak dignuli da se vije.
Narod plješće, a u vaše uši dopire blagi tihi glas. To su isto čuli i oni koji su vodili Festu prije vas. ‘Festanjuli vodite Festu uz tradicije kroj. Dovedite mi puk u hram pred oltar moj da im dam blagoslov od Boga i blagoslov svoj.’ Dragi festanjuli vama i vašima želim da budete uvijek Bogu mili i neka nam sveti Vlaho vječno živi!’.