Zavod za obnovu Dubrovnika ponudio je svoje obrazloženje tzv. „sidrenja“ skela u zid crkve svetog Vlaha.
Iz Zavoda jasno poručuju kako se sve skele u povijesnoj jezgri u pravilu učvršćuju za fasadu, na način da se sidre u fuge. Međutim, kažu u Zavodu, fuge – sljubnice na crkvi sv. Vlaha gotovo ne postoje, odnosno vrlo su uske s obzirom da je kamen idealno sljubljen jedan na drugi.
Činjenica je da bi se bušenjem na mjestu sljubnica oštetila dva kamena, a ne jedan, a učvršćenje ne bi bilo jednako učinkovito. Osim toga, prilikom sidrenja izvođač je utvrdio da iste nisu zapunjene, tako da skela ne bi bila učvršćena i stabilna u dovoljnoj mjeri. Sanacija takvih rupa je znatno složenija jer bi se trebala sanirati dva kamena i imitirati vrlo uska fuga – sljubnica, stoji u obrazloženju Zavoda za obnovu.
Prema izvedbenom projektu skele za radove na crkvi sv. Vlaha, skelu je trebalo pričvrstiti za fasadu na 53 mjesta – što podrazumijeva 53 sidra. Izvedeno je svega 28 sidara, što je projektirani minimum za sigurnost skele.
Iz Zavoda za obnovu ističu kako je Ugovornim troškovnikom obuhvaćeno saniranje očekivanih i postojećih oštećenja kamenog pročelja crkve, tj. sidrenih bušotina koje su promjera 14 milimetara i maksimalne dubine 15 centimetara, točno određenim konzervatorsko-restauratorskim postupkom. Sve to je uobičajeni postupak kod ovakvih radova, a koji se izvode sukcesivno pri demontaži skele, navodi se u obrazloženju Zavoda.
Iz Zavoda za obnovu Dubrovnika također podsjećaju kako je i prilikom dosadašnjih izvođenja radova na crkvi svetog Vlaha skela također bila sidrena bušenjem u kameno pročelje, ali s pažljivim odabirom mjesta bušotine.
Na kraju svog obrazloženja iz Zavoda za obnovu Dubrovnika ističe se da je „izvođač, zbog eventualnih propusta i za slučaj moguće nastale štete, dužan u potpunosti postupiti prema uputama nadležne konzervatorske službe, a uz stručni nadzor Zavoda za obnovu Dubrovnika i projektanta, sukladno ugovornim obvezama“.