Najteže je boriti se protiv činjenica. Nepobitno i neupitno ustanovljenih činjenica, potkrijepljenih jasnim dokazima i predstavljenih kronološkim redom.
Gradonačelnik Andro Vlahušić opet je suočen s činjenicama koje mu ne idu na ruku. Ovaj put na temu milijunskog gubitka njegovog projekta Dubrovnik Card, koji je u osnovi dobro zamišljen na temelju iskustava drugih svjetskih gradova, ali čija je provedba zapela valjda negdje na Stradunu, na putu prema gradskim mirima, muzejima, restoranima i ostaloj ponudi kartice.
U redu, treba priznati gradonačelniku kako je ipak bio toliko korektan pa nije skrivao temeljnu činjenicu da je manjak od milijun kuna ipak – manjak. Vlahušić nekadašnje samouvjereno, a promašeno očekivanje o zaradi od 4,5 milijuna kuna danas predstavlja tek kao jednu običnu projekciju, ne želeći na sebe preuzeti odgovornost koju ima pred građanima, a u biti šteteći samom sebi i svom gradonačelničkom integritetu.
Valja biti oprezan, jer će danas ili sutra na red doći i gradski proračun, u koji će se umjesto egzaktnih podataka stručnjaka iz gradskog odjela za financije kao stavka zapisivati gradonačelnikove osobne projekcije. Ili se ipak to već dogodilo?
Medijski prilično neprimjetno Vlahušić je uspio progurati proračun za 2012. godinu s još neostvarenim kreditnim zaduženjem od 80 milijuna kuna, a čak je najavio i proljetni rebalans za dodatnih 30-40 milijuna kuna, navodno se uzdajući u izdašniju pomoć nove hrvatske vlade, koja još nije pošteno ni počela s radom, a već se zadužuje pod prijetnjom pada kreditnog rejtinga.
U slučaju dubrovačke kartice riječ je o jednom milijunu kuna, a mogući proračunski promašaj mogao bi dohvatiti i više od 100 milijuna kuna minusa. I tada će, poznavajući Vlahušićevu novu logiku zaključivanja, biti opet riječ tek o krivoj projekciji. Samo će se tada te krive projekcije izravno ticati šireg kruga građana koji već godinama žele osigurati grobno mjesto, skretati trećom trakom na Ilijinoj glavici ili koristiti prostor Lazareta.
Pod pritiskom nepovoljnih činjenica o kojima je duList prvi pisao, gradonačelnik je pribjegao prokušanim metodama obrane pa ciljano koristi pojedine medije u svrhu opravdanja svojih podbačaja. Jer kad se želja za zaštitom lika i djela sastane sa željom za boljom zaradom, onda se novinarstvo i mediji, ali i sva ostala zvanja podčinjena tuđoj volji, vrlo jednostavno stavljaju u svrhu obrane taštine i osobnih interesa.
– Obliti privatorum, publica curate – poput mantre ponavljao je u kampanji Vlahušić. Kao da ne zna da se o javnim interesima treba brinuti poštivanjem činjenica, a ne davanjem neutemeljenih i prigodničarskih izjava koje za građane Dubrovnika imaju izravne posljedice.