Pred Radeljevićem vaterpolska reprezentacija Kazahstana odradit će svoje prve službene treninge, na Solskoj bazi idealno je za trening dvojca na pariće, na atraktivnim brzacima Pošte Lapad stvoreni su preduvjeti za rafting stazu, a na Vojnoviću se već počeo trenirati kajak na nemirnim vodama.
Dubrovnik, mada to nije uopće planirao, postaje grad atraktivan za pripreme olimpijaca. Stvorili smo jednu dodatnu vrijednost, koja ne samo da će nam donijeti ekstra zaradu, već i gradonačelniku dodatne plusiće, pa ne čudi da je već krenuo postavljati strategiju kako sebi pripisati zasluge za novonastali gradski vodeni kompleks.
Zapravo, nije on puno toga napravio, tek je utukao više milijuna kuna u rješavanje oborinske odvodnje, a nastalo je ovo, tako fenomenalan i dosad neviđen vodeni resort u Europi.
Da, potopio nas je Simeon. Kiša je bila obilnija, i eto smo opet dobili slapove na Pošti Lapad, jezero na Solskoj bazi, bazen na Radeljeviću i da, rijeku na Vojnoviću.
A sve je to trebalo biti cakum-pakum za prvih kiša, jer od predizborne kampanje do pred neki mjesec – dva radilo se i ulagalo u uređenje prometnica i dakako oborinske odvodnje kako grad više ne bi plutao.
I da, sigurno ćemo ovih dana slušati kako su pale enormne količine oborina i da je stoga sasvim razumljivo da su se stvorili bazeni, rječice, slapovi… I sigurno da nitko neće priznati kako je posao obavljen aljkavo, a samo kako bi se negdje i u nešto utukla sredstva kojih je do jučer Grad imao u izobilju.
Do jučer, ali ne i danas. Danas je skroz drukčija financijska slika Gradske uprave. Naravno da se nedavno Vlahušić javno pohvalio kako Grad uredno podmiruje svoje obveze. Jasno, jer kad si na vlasti tad možeš i zaprijetiti izvođačima, dobavljačima i tvrtkama čije usluge koristiš da fakturiraju račun tek kad njima odgovara, a dakako da je rok plaćanja devedeset dana. I naravno da tako Vlahušić nije ni lipe dužan nikome.
A ako se pitate zašto kasni uporabna dozvola za obnovljene Lazarete, po Gradu se sve glasnije može čuti priča da je tome razlog nepodmirenih 12 milijuna kuna izvođaču radova. Tvrtka koja je završila obnovu Lazareta izgleda da je još uvijek ‘kratka’ za te milijune pa ne želi predati papire za izdavanje uporabne.
Činjenica je kako je Gradska uprava ostala bez dijela sredstava, a koje je posesivno uvrstila u proračun bez obzira na tadašnju zapreku, sudski spor s DPDS-om. I kad je došla presuda, nastala je rupa u proračunu. Vlahušić bi hitno trebao sazvati Gradsko vijeće i rebalansirati proračun, da nije straha. Jer obećao je kupnju Čingrije, čak se i hvalio s 13 milijuna kuna osiguranih za tu vilu.
A da se financijska situacija u gradu nemilosrdno zaoštrava potvrđuje i primjer Garaže, gdje se gradonačelnik s PeBeZeom i Midia grupom dogovorio isplatu 40 milijuna kuna u listopadu. Ako ne ispoštuje taj rok, Grad će mjesečno morati plaćati dva milijuna kuna i tako vjerojatno do u nedogled.
I ne samo što je ostao bez 50 posto sredstava sa zidina već pola od te polovice treba davati Zavodu za obnovu Dubrovnika, koju je lakomisleno skinuo s državne grbače, i dobro da je to sve. Obećavao je kako će riješiti koncesiju za žičaru, no i tu je zapeo. A tražio je 10 tisuća kuna mjesečno kao fiksni dio, i varijabilni iznosi od 24 posto koji bi se slijevao u gradski proračun od ostvarenih neto prihoda od prodaje karata.
Ali i to je zapelo.
I pitanje je samo kad će Vlahušić pogledati javnosti u oči i priznati da je zabucao, da se prekontao, da se malo zaigrao s kalkulatorom.
Mislim da je došlo krajnje vrijeme za tako nešto. Njegov balon je visoko poletio, no došlo je do puknuća, a gravitacija je zeznuta stvar…
Adio Vam