Nezavisni gradski vijećnik Andro Vlahušić uputio je priopćenje u koje se osvrnuo na Nika Kapetanića i njegovu poveznicu sa Sanitatom i Društvom prijatelja dubrovačke starine, a u kontekstu Kapetanićeva nedavnog izlaska iz Nadzornog odbora Sanitata. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
-Punih dvadeset godina slušamo kako gospodin Niko Kapetanić, dugogodišnji tajnik Društva dubrovačke starine, kao i ostali članovi društva rade potpuno besplatno, bez ikakve naknade, na obnovi spomeničke baštine, trošeći nesmiljeno javni novac, građana Dubrovnika po samo njima utvrđenim pravilima. Društvo prijatelja dubrovačke starine ili DPDS nema nikakve vlastite prihod jer njihov prihod dolazi isključivo od prodaje ulaznica za dubrovačke zidine. U zadnjih desetak godina ukupni prihod od prodaje ulaznica za zidine iznosio je više od milijardu kuna, bez bilo kava javna nadzora. Donedavno ulaznice za zidine nisu bile fiskalizirane, a gotovinski prihod iznosio je preko 70 posto dnevnoga ili godišnjega prihoda. Nije bilo nadzora Ministarstva financija, Porezne uprave, Državne revizije, gradske kontrole. Zbog iskorištavanja zaposlenika koji rade sezonski i po dvadeset godina nije bilo ni Inspekcije rada.
Zadnjih šest godina nisu objavili detaljno izvješće o poslovanju na svojim web stranicama, a niti dostavili gradskome vijeću iscrpan izvještaj o radu. Država u državi. Prošle krizne godine prihod od ulaznica bio je 60 milijuna kuna, a pretkrizne 2019. godine više od 200 milijuna kuna, koju nekolicina ‘vrijednih volontera’, bolje reći Udarnika morala svakodnevno izbrojiti i preraspodijeliti. Imali su teški zadatak kako izabrati izvođače radova neposrednom pogodbom, razgovorom u četiri oka, bez prisustva javnosti. Zakon o javnoj nabavi potpuno jasno kaže: svaka udruga koja se financirasa više od pedeset posto javnim novcem MORA provoditi javnu nabavu, a sve svoje izvještaje, do zadnje lipe, mora učiniti dostupnima javnosti, te svim nadzornim tijelima u Republici Hrvatskoj. Svake godine morali su dostavljati detaljno izviješće kao svaki proračunski korisnik grada Dubrovnika, što DPDS nije radio.
Protivno svim zakonima, zdravoj logici, stoljetnim običajima grada Dubrovnika i Dubrovačke Republike kupovali su bez ikakva nadzora privatnu imovinu i knjižili je ne na grad Dubrovnik, koji je sa stopostotnom iznosom novca financirao kupovinu Kneževih dvorova po županiji, poslovne prostore po suludim cijenama u povijesnoj jezgri nego na sebe, privatnu udrugu građana.
I gle čuda u takvoj Idealnoj privatnoj državi ili jedinome HRVATSKOME RAJU nastali su ogromni problemi, kako je to iscrpno objasnio tajnik Društva Niko Kapetanić u velikome intervjuu na dubrovniknetu.
Građani Dubrovnika više ne vjeruju da su dobrotvori koji svojim novcima obnavljaju baštinu. Nitko više ne želi postati član Društva prijatelja dubrovačke starine, mladi bježe od same spomeni DPDSa, brojni preispituju trebaju li oni više uopće postojati kao udruga, neki ih proglašavaju masonskom organizacijom ili dubrovačkim illuminatima. Neki se usuđuju tražiti javnost rada i pozivati da svoja izviješća učine javnim i pošalju gradskome vijeću. Drski i bezobrazni zaposlenici koji cijelo ljeto na uzavrelome suncu provode cijele dane radeći , žele imati stalni radni odnos kako bi mogli uzeti kredit, kupiti stan, školovati djecu. Moraju objašnjavati zašto su posuđivali novce privatnim tvrtkama, lažirali dokumentaciju, lažno svjedočili. Bivši gradonačelnici, tuže ih sudu i traže poništenje ugovora. Sadašnji gradonačelnik uveo je istu cijenu ulaznica za zidine kao i za jednodnevnu Ducard. Napustio ih je bivši predsjednik društva, te svi politički zaštitnici. Čak i čovjek čijoj smo tvrtki posudili novac napada mene iako zna da imam Zapisnik sa sastanka na kome smo odlučili da mu isplatimo novac. I zna da Andro nije bio na tom sastanku.
Pa kako ćemo onda mi živjeti, kako ćemo na našim prodajnim mjestima prodavati i Ducard i ulaznicu za zidine. Kao što je ilustrativno iznio gospodin tajnik DPDS-a, kada stavite zajedno Vatru i Vodu, voda će izgasiti vatru i mi nećemo moći varati milijun i više turista prodavajući im samo zidine, dok sa Ducardom imaju sve atrakcije u dubrovačkoj destinaciji, besplatni javni prijevoz i popuste u stotinama trgovina i restorana.
I za posljedicu došli smo do toga da DPDS ima samo jednoga i po člana Društva. Svemogućega i sveznajućega tajnika Društva, te lutku na koncu predsjednicu DPDSa, koja niti što zna, niti što smije. Pogotovo se njoj ne smiju pokazati financije DPDSa.
Dok je neuspješno pokušavao odgovoriti na probleme u raju, doznali smo da je sam sebi kao vd direktora Sanitata isplatio otpremninu za mirovinu u iznosu od 598 tisuća kuna. Iznosu jednakom 202 prosječne mirovine u Republici Hrvatskoj koja iznosi 2 960 kuna. Jednokratna otpremnina, ponajveća u Hrvatskoj u zadnjih trideset godina, jednaka iznosu mirovine za punih 18 godina. Koji brojni umirovljenici i ne dočekaju.
Zlouporabio je svoj položaj i ovlasti, teško oštetio proračun Sanitata i grada Dubrovnika, uzeo novac od svakoga građanina Dubrovnika koji plaća mjesečnu naknadu za parkiranje, preskupo odvoženje pauka, preskupe placarine.
I za kraj ima li itko u Dubrovniku i Hrvatskoj, koji vjeruje da osoba koja sama sebi nezakonito isplati 202 prosječne mirovine ili 598 tisuća kuna, bez ikakve naknade upravlja sa milijardom kuna gradskih novaca prikupljenih od imovine grada Dubrovnika.
Zna da mu građani više ne vjeruju, čak i oni koje izdašno plaća. Ostaje pitanje kada ćemo mi Gradski vijećnici dobiti na klupe detaljni izvještaj o trošenja gradskih novaca do zadnje lipe, a institucije države odraditi svoj posao – stoji u priopćenju Andra Vlahušića.