Grdo neko vrijeme nadvilo se nad Hvatskom. Partizani, ustaše, koljači, vještice i vampiri zaplesali su svoj bal, a takt u pozadini sve jače i glasnije tuče i nema nikoga tko bi ih prozvao i kaznio zbog sveopćeg ‘remećenja javnog reda i mira’. Nema nikoga tko bi ih napokon utišao.
Zavladao je apsolutni košmar i nekakva nerealna polarizacija na ultraljevičare i ultradesničare, a ne zna se zapravo ni koja je to obična ljevica i obična desnica u Hrvata. I onda se stvaraju skupine i strukture koje su za odnosno protiv kurikularne reforme, umjesto da se stvori jedinstveni stav u učinjenom pa i po cijenu dodatnih preinaka. Onda su jedni za pravo na život, drugi za pobačaj, a oni prvi u međuvremenu ‘dilaju’ kontracepcijske pilule i u isto vrijeme pokušavaju ukinuti pravo na izbor. Svi su se stavili agilno braniti ‘svoje’ ideale, mada ih velika većina nema pojma o čemu je zapravo riječ. Maršira se, eno ih predvode kolonu, prosvjeduje se, u prvim su redovima.
U svemu se tome neprestano s oltara upliće crkva (namjerno je pišem malim slovom!). Umjesto da crkva, odnosno svećenici, sluge Božje, izađu pred narod s riječi umirenja, staloženosti i razuma, e oni kao da namjerno dolijevaju špirita na ionako razularenu masu. Kuda mi zapravo idemo!? Kakvu mi to državu danas imamo?
Sjećam se priča kako su davnih osamdesetih pojedine profesorice trgale križeve s vratova svojih učenika. Tada su im križevi smetali, a danas imamo apsolutnu suprotnost i samo još nije došao trenutak kada će se na ulazu u crkvu mjeriti veličina križa. Onome bez križa ulaz u crkvu bio bi dakako onemogućen.
Jesam, malo sam radikalna, ali imamo i realnih i stvarnih primjera gdje časne sestre dječici u prvom razredu osnovne škole na vjeronauku pokušavaju utuviti u glavu kako je njihova prava majka Djevica Marija i da su zemaljske majke njihove zamjenske majke. Sve to je bila tema na satu, nedavno, za Majčin dan koji se prema časninim riječima ne bi trebao slaviti jer ‘Boga moraju voljeti više i od svojih roditelja jer ih je Bog stvorio, a ne roditelji!’ I to je sat vjeronauka u prvom razredu osnovne škole? To je nešto što bi dijete od sedam godina trebalo i moglo razumjeti?
Na nešto većim razinama govori postaju brutalniji. Ako ne iskaču u medijima kao kakve estradne zvijezde, onda ti isti svećenici, župnici, biskupi i nadbiskupi, imaju toliku potrebu da s oltara prenesu snažnu poruku na nas, njihove ovce. Tako se i uzoriti Želimir, bivši biskup dubrovački, danas nadbiskup Zadarski, a uz sve to i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, dao u nabrajanje kome bi sve trebalo uskratiti euharistiju. Rastavljeni, nekršteni, oni ponovno civilno vjenčani, luđaci…, za njih ne bi trebalo biti Božjeg blagoslova. A lopovi i kriminalci, izdajice i politički uhljebnici? Tih se idiličnih likova iz naše stvarnosti svećenstvo ne spominje. Za takve iz njihovih usta ne izlaze riječi ukora, dapače podobne strukture veličaju, uvijek imaju stav i političko mišljenje bez da uopće trebaju imati javno pravo na to.
Žalosti što u većinski katoličkoj zemlji kao što je naša crkva ne uspijeva provoditi jedini dani zadatak, pružati zaklon, krijepiti, davati sigurnost i utjehu duha, već izlazi iz svojih okvira, svaštari, ispire mozak i bavi se jeftinim politikanstvom.
I onda se s pravom pitamo kamo sve ovo vodi? I ne čudi što su glavne teme u Hrvatskoj zapravo neke marginalne, a s ciljem i razlogom prenapuhane, predstavljaju uvijek gorući problem. I naravno da nitko u takvom nebuloznom vrtlogu nema volju, želju ni potrebu smiriti strasti i okrenuti se stvarnim problemima. Okrenuti se čovjeku, poslu, gospodarskom rastu, jačanju ekonomije, budućnosti nas i naše djece.
Ili se moramo pomiriti s činjenicom kako pojedinim strukturama jednostavno odgovara ovakva situacija jer samo tako mogu dalje crpiti, krasti i manipulirati?
Adio vam