‘Tebi majko misli lete’ pjesma je kojom je Božo Vrećo otvorio svoj prvi ikad nastup u Dubrovniku. Bio je to znak prepoznatljivosti, direktan put do srca njegove, dubrovačke publike.
Kako nas je nazvao, ‘njegovom ljubavi i dobrom energijom’, istom vibrom koncert je nastavio do kraja.
Kako je naglasio ovaj osebujni interpretator sevdaha, koji je isti oteo zaboravu, Dubrovnik mu je došao kao lijek, melem kojim je zaliječio svoje svježe ljubavne rane.
Nije lako voljeti kada te ne prihvaćaju – a ovaj pjevač potpuno otvorenog srca to jako dobro zna – no ono što je u slučaju Vreća apsolut je da se daje, cijelog sebe, do kraja. Unatoč slomljenom srcu, unatoč vrućini u Dvoru, unatoč težini izvedbi, unatoč svemu. Nije Božo bio sam – osim publike koja se stopila s njime, ključan faktor bili su sjajni Đelo Jusić Jr. na klaviru i Aleksandra Pereula na violini.
Kad bismo ponovili zapis iz New York Timesa da je ‘čovjek anđeoskog glasa koji dotiče srca i miluje duše’, zaista, malo bismo rekli. Nakon sinoćnjeg nastupa i ‘konačno Dubrovnika’ Božo Vrećo je puno više – on je sa svakom osobom u publici direktno i osobno vezan. Da je imao više vremena, vjerojatno bi zagrlio svakog posebno, no sasvim je bilo dovoljno vidjeti kako publika pjeva uglas s njim. Gotovo svaku pjesmu, bile one stare ili njegove autorske poput ‘Pandora’, ‘Lejlija’ ili ‘Pašana’.
Kao znak ljubavi i zahvale Dubrovniku, iz kojeg kaže čak i vuče neke daleke korijene, Vrećo je na svoj način izveo jednu od naših najljepših pjesama, ‘Kad si bila mala Mare’. Ne treba ni spominjati reakciju publike…
Kad je zapjevao ‘Crne oči’, jednu od emotivno najtežih i najzahtjevnijih sevdalinki ikad, slomio se, iskreno i otvoreno, pred svima. Pa i kad se lomi, lomi se do kraja, u tome je njegova čar – bio on muškarac, žena, ili pak dijete – što je svojom iskrenošću dodatno pokazao u Dvoru.
Ono što možda niste znali o Vreću je da on nije tek muškarac-žena-(dijete) s bradom u haljini. Haljine za svaki koncert sam šije. On je prva osoba koja se nakon više od trideset godina usudila i krenula popunjavati rupu u kojoj se sevdalinke nisu stvarale i tu je ona prava vrijednost ove iznimne osobe. Možda je tomu kriva njegova ljubav prema arheologiji, jer je Vrećo magistar arheologije, možda nesebična potpora majke i sestre, možda jednostavno njegova uvijek postojana snažna životna energija i optimizam, koju polako ali sigurno, sada već pronosi po cijelom svijetu.
MNJ/GK