Katarina, u vjeri da nas čuješ, želimo ti reći kako ćeš zauvijek živjeti u našim srcima, pamtit ćemo naše snove i s vremenom, suze će prerasti u osmijeh na spomen tvog imena… – dirljiva je objava Medicinske škole Dubrovnik čijim hodnicima danas vlada tišina, bol, nevjerica i bespomoćnost zbog prerane smrti 19-godišnje učenice Katarine Đerek. Ona je, podsjetimo, izgubila život u teškoj prometnoj nesreći u utorak navečer na predjelu Ratca. Smrtno je stradao i njen brat Stjepan.
S Katarinom su se učenici i djelatnici ove dubrovačke srednje škole oprostili i stihovima pjesme Mary Elizabeth Frye ‘Nemoj plakati na grobu mom’:
Nemoj plakati na grobu mom:
Nema me; ne spavam na mjestu tom.
Ja sam tisuću vjetrova s brijega,
I dijamant što svijetli sred snijega.
Ja sam u suncu zreloga ploda
I laka jesenja, kišna voda.
I kad te tiho jutro razbudi,
Ja sam tek onaj uzlet ludi
Najtiših ptica, u kružnom letu.
Laki prah zvjezdani u noćnom svijetu.
Nad grobom ne plači, jer nije kraj.
Nemoj; tamo ne počivam ja.
Foto: Medicinska škola Dubrovnik