Osobno nemam ništa protiv toga, ali ne stojim iza te inicijative niti iza nje stoji Crkva – izjavio je dubrovački biskup Mate Uzinić gostujući u televizijskoj emisiji, a vezano za incijativu ’40 dana za život’.
Riječ je o molitvenoj pro-life inicijativi čiji pripadnici pred bolnicama diljem Hrvatske uz molitvu i post, žele osvijestiti o problemu pobačaja. Biskup Uzinić sličan stav izjavio je i na konferenciji Hrvatske biskupske konferencije, kada je izjavio kako iza ‘molitelja’ ne stoji Katolička crkva, odnosno kako ‘oni koji stoje ispred bolnica nisu tamo u ime Katoličke crkve, nego su ondje okupljeni u osobno ime ili udruge koja organizirala molitvu ispred bolnica’.
-Govorim u svoje ime, jer HBK nije govorila o tome, da oni koji žele moliti ispred bolnice imaju na to pravo ako su to prijavili u skladu sa zakonom, kao što i svi drugi imaju. Oni sa svojom molitvom i svojim zauzimanjem mjesta žele poslati određenu poruku, a vjerujem da ona nije onakva kakvu je posljednjih dana mediji iščitavaju, tj. nije osuda onih koji su zbog svojih životnih poteškoća napravili čin abortusa – izjavio je mons. Mate Uzinić, naglasivši kako je molitva ispred bolnica važna poruka da život počinje začećem.
Izvučena je samo jedna dimenzija
– Mislim da je u cijeloj problematici izvučena samo jedna dimenzija, da je previše naglašena, a ostalo se zanemaruje. Oni nisu ondje u ime Katoličke crkve, ali su to građani ovog društva koji drže da je abortus veliki problem i imaju pravo na to ukazati, kao što ga imaju i drugi kada drže da se nekim ponašanjima krše nečija prava – rekao je mons. Uzinić.
Pa iako biskup dubrovački tvrdi kako molitelji pred bolnicama ne stoje u ime Katoličke crkve, te kako iza inicijative ne stoji ni on ni Crkva, činjenica je kako ih itekako podupiru. Jer kako objasniti činjenicu da je Dubrovačka biskupija na svojoj internetskoj stranici još lani objavila vijest o inicijativi, koja je krajem lipnja prošle godine predstavljena i u Dubrovniku? Tri mjeseca kasnije Biskupija je objavila i vijest kako je i u Dubrovniku ispred bolnice započela ova molitvena incijativa, a isto je napravljeno i ove godine kada je započeo molitveni ciklus od četrdeset dana.
Stoga je nejasno je li nagla promjena mišljenja, odnosno svojevrsno ograđivanje biskupa i Katoličke crkve od ove inicijative nastala zbog njihovih nedavnih postupaka, posebno ispred vukovarske bolnice. Naime, tamnošnji molitelji došli su u žižu javnosti kada su objavom na društvenoj mreži dali do znanja, ne samo molitvom, kako znaju tko i kad ima zakazan pobačaj u Općoj bolnici Vukovar.
Iako je molitva kao oblik komunikacije pravo pojedinca na slobodu izražavanja, ista ta sloboda postaje mržnja ukoliko prijeđe svoje granice – odnosno – ukoliko se koristi njome kako bi se naštetilo pojedincu. U ovom slučaju molitva ženama koje odlaze u bolnicu učiniti čin, zahvat, koji je sam po sebi potresan i u većini slučajeva vjerujemo teška odluka postaje dodatno opterećenje i podsjećanje na čin kojeg mora ili želi (nije bitno) obaviti. No, pravo pitanje je otkad je to molitva postala aktivizam?