U gruškoj luci umjesto reprezentativnog zdanja, saznali smo proteklih dana, gradit će se poveći kašuni, koji će osim terminala za prihvat gostiju s brodova na kružnim putovanjima imati i popratne sadržaje, a očito je s teškom mukom uvaljen i mrski im autobusni kolodvor.
Na arhitektonski natječaj pristiglo je 20 radova, a izabran je po svemu sudeći najlošiji rad, čime su se u javnosti sve glasnije počele provlačiti sumnje kako je natječaj namješten. Struka se pobunila, poslala je pismo javnosti u kojem obrazlažu i optužuju, između ostalog, kako se pobjedničko rješenje u potpunosti podudara s Elaboratom kojeg je izradilo Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Mato Franković kao
predsjednik Gradskog vijeća pisao je predsjedniku Upravnog vijeća Lučke uprave Dubrovnik Žarku Koboeviću, nešto ranije i Grad Dubrovnik je rekao svoje NE projektu. Naime, u trenutku odabira najboljeg projekta, Andro Vlahušić, jedan od sedmorice članova ocjenjivačkog žirija svoje mjesto prepustio je arhitektici Vandi Kontić koja nije dala svoj, zapravo gradski glas autoru Alfredu Michaelu Schluderu.
I da, naravno, Srđevci su prvi, mjesecima ranije, iznosili sumnje oko (ne)transparentne provedbe ovog značajnog gospodarsko-infrastrukturnog projekta. Postavlja se pitanje kada su već sve bitne političke stranke Grada Dubrovnika uz arhitekte složno iznijele svoj ‘protiv’ projektu, mogu li ti isti akteri
napraviti čin građanske hrabrosti i napraviti pritisak kako bi se poništio, a zatim i ponovo proveo međunarodni natječaj za izgradnju putničkog terminala u Gružu. To u ovom političkom trenutku ne bi trebalo biti toliko teško, tim više što je Tomislav Karamarko, a koji je SMS-ovima vršio pritisak za što
bržu realizaciju ovog projekta, danas apsolutno marginalizirani politički faktor.
Moram se načas vratiti u travanj ove godine i podsjetiti na veliku svečanost u Italiji. Napolitanci, kojima se nekako po defaultu prišiva pridjev mafijaši, svečano su otvorili svoj terminal u obliku kamenice u talijanskom Salernu. Idejno rješenje potpisuje pokojna arhitektica Zaha Hadid, koja ga je nacrtala i pobjedila na arhitektonskom natječaju još 2000. godine. Doduše Talijanima je trebalo punih 16 godina kako bi se terminal izgradilo i pustilo u promet, ali baš oni, baš ta Cosa Nostra je odabrala
i ponosi se futurističkim izgledom lučkog objekta cijenjene arhitektice u Salernu, kroz kojeg godišnje prođe pola milijuna putnika. Mjestu koji nije ni sjena mega popularnoj turističkoj meki – Dubrovniku. A mi, mi smo u Gružu opet zagrizli ješku partikularnih političkih interesa, i ostavili dovoljno prostora investitorima, pogotovo onim stranim, da nam trljaju nos pričama o koruptivnoj Hrvatskoj, zemlji u kojoj se ne može ništa napraviti zbog užasno trome i potkupljive birokracije. Još je bolnije što bi uskoro
mogle početi curiti informacije o tome koliko je tko dobio u kuverti za odabir jednog arhitektonskog rješenja, koje je u startu okarakterizirano kao nedostojno našem Gradu!
Na kraju krajeva to nešto što nije dostojno Dubrovnika, te naslagane škatule u jedinstvenom gruškom
zaljevu mi Dubrovčani bi trebali gledati sljedećih 40-tak godina. Hoće li itko imati hrabrosti reći mi želimo samo najbolje i zato idemo sve iz početka!?
Adio vam
P.S. Nikad više vladinih dužnosnika i ministara nije pohodilo Grad za otvaranje Igara. Para da nam nije ‘na snazi’ tehnička Vlada. Lijepo je u srcu sezone par dana điravat po Stradunu sa ženama i djecom. Besplatno, dakako!