Ako kao pomoćna trenerica utječem na jedno dijete da se odluči na ovaj prekrasan, sportski put pa još jedno da ga slijedi… Nitko sretniji od mene. Kad se Stelios sa svojim timom vratio s Olimpijskih igara, nahrupili su novinari, intervjui, izjave za medije… Rekla sam mu – pričaj, govori, ako te jedno dijete čuje i zbog tvog uspjeha odluči krenuti ka vaterpolu, učinio si puno – priča nam Constantina Zagka, pomoćna trenerica na našem bazenu, koja s djecom od 12 do 16 godina radi kondicijske treninge i treninge plivanja. Ona je s dečkom Steliosom, odnosno Stylianosom Argyropoulosom Kanakakisem, novim igračem VK Jug AO preselila u Dubrovnik u rujnu i već sad, odlučno nam kaže, Dubrovnik je njen dom. Fascinantna priča mlade trenerice plivanja vrijedna je slušanja, a ona nam ju je rado ispričala za ovaj broj DuLista.
—Moja želja je inspirirati dijete ka sportu, a cilj mi je da se djeca osjećaju dobro na bazenu i imaju želju dolaziti, na primjer, iza škole. Bazen i treninzi trebali bi biti najljepši dio dana. Tek time stvara se put ka uspjehu. Ne trebate biti natjecateljski nastrojeni, ali sportski – zašto ne? Sport, makar rekreativni, trebao bi biti dio svačijeg života – ističe nam mlada trenerica s puno sportskog iskustva. Kaže nam kako je osnovna razlika kod plivanja – njene ‘baze’ – i vaterpola to što si kod plivanja ‘sam sa sobom’, a u vaterpolu su svi – jedno. Kad pritom imate Jug kao inspiraciju, dodaje, samim time sve postaje bolje. Dodaje nam kako su Jugaši kao obitelj, a upravo naši priznati sportaši nju i Steliosa dočekali su prijateljski i obiteljski.
—Andro Bušlje, Maro Joković i Paulo Obradović, naravno i svi ostali, pomogi su nam u prilagodbi i jednostavno da se osjećamo udobno i ugodno od prvog dana. Drago mi je imati uza sebe prijatelje koji su uvijek tu kad ih trebaš, pogotovo u sasvim novoj zemlji. Hvala im – dodaje dok na lijepom hrvatskom sasvim razgovjetno naručuje kavu. Jezik, kaže, intenzivno uči, a s obzirom na činjenicu kako je tu svega tri mjeseca, odlično joj ide. Jezičnih barijera s djecom uopće nema.
Ako ‘zapne’, zapišem
—Kako se radi o mlađim juniorima, dakle rasponu godina od 12 do 16, lako mi je sporazumijevati se s njima. Svi oni jako dobro znaju engleski. Ali i meni je stalo govoriti na hrvatskom pogram treninga, pa ako ‘zapne’, zapišem ili pitam glavnog trenera. Inače, moj zadatak je program plivanja i bazični program snage i kondicije, uz Miška, glavnog trenera Miha Bobića – ističe nam 26-godišnja sportašica. Ispričala nam je još nešto o sebi, a jednom nas je informacijom posebno oduševila.
—Rođena sam na Cipru, a put me odveo u Grčku, na Sveučilište u Ateni, gdje sam studirala Sports Science. Bavila sam se profesionalno plivanjem do 19 godine, a kad sam otišla u Grčku shvatila sam da ne mogu istodobno raditi dvije važne stvari, tako da je fokus pao na studij. Od druge godine fakulteta počela sam raditi s djecom, prvo s malenima od tri do pet godina, a kad sam se vratila na Cipar, radila sam s djecom od tri, četiri godine pa do seniora, u plivanju naravno. Trenirala sam Swimming Competitive Team, a osobno najvećim uspjehom smatram treninge s bratom i sestrom Nicolasom i Kaliom Antoniou, koji su sudjelovali na Olimpijskim igrama u Tokiju. Bila sam pomoćna trenerica treneru Stavrosu Michaelidesu koji je sudjelovao na čak tri Olimpijade – naglašava nam svoj nevjerojatni uspjeh Constantina. Tijekom tog razdoblja radila je ‘tutta forza’ – ujutro i popodne s olimpijcima, a tijekom dana s malenima. Uslijedio je Dubrovnik.
Veliki izazov, ali i velika sreća
— Odlučila sam na životnom i sportskom putu slijediti Steliosa i doći u Dubrovnik. Bila sam pod stresom, poprilično preplašena mijenjanjem države, ali bio je to izazov. Mislim da trebamo putovati i učiti o novim kulturama i ostalome što neka zemlja nosi i sretna sam što sam ovdje. Od te početne preplašenosti došla sam do trenutka kad mi je Vjeko Kobešćak rekao kako bih mogla pomagati timu. Bio je to za mene velik izazov, ali i sreća! Nadam se da ću pomažući tim mladim ljudima u treninzima plivanja, biti od pomoći da sutra budu još bolji vaterpolisti – naglasila nam je.
—Gostoprimstvo ljudi, otvorenost je ono što me doista čini sretnom. Ovdje živim normalan život, nemam problema s odlaskom u butigu, kafić, restoran, konobu… Nedostaje mi grčki noćni život, ali cijeli svijet je u istom problemu, tako da je i to u redu – ističe. —Zahvalni smo što možemo raditi, što su bazeni otvoreni i što su nas u Juga tako odlično prihvatili. Naravno, ne moram isticati kolika je čast raditi s jednim od najboljih svjetskih klubova! – presretna je Constantina, koja nam dodaje i to kako izgleda jedan njezin dan u Dubrovniku.
—Živimo na Babinom kuku. Vrijeme je slično kao kod nas, tako da Dubrovnik zaista smatram domom. Svaki dan moram i želim vidjeti more. U Dubrovniku, sve se čini tako jednostavnim, sve je pomalo. Tri, četiri puta tjedno ujutro idem u teretanu, a također tri, četiri puta tjedno su nam popodnevni treninzi na bazenu. Imam tri grupe po dva puta tjedno i da, gust je raspored – smije se. Obožava kuhati, kaže kako često kuha sebi i svom dragom.
—Često kuhamo i volimo isprobavati nove recepte. Slična nam je kuhinja, ukusi… Naše maslinovo ulje je jače – smije se. Kako u kuhinji, tako i u životu voli isprobavati nešto novo.
—Planiram se dalje usavršavati u takozvanom ‘Strength and Conditioning’ programu. Nadam se da ću uspjeti u tom čim prije, možda u smislu učenja na daljinu ili ovdje u Zagrebu – dodaje. U slobodno vrijeme rado obilazi i Grad te upija mnoštvo informacija o povijesti našeg grada koji ju kaže, svaki dan sve više impresionira, kao i njezina nova sportska obitelj.
—Jug? Čast je raditi s takvim klubom, u ovom trenutku najboljim timom na svijetu. Velik je to korak u mojoj karijeri. Vjerujem da je dobar tim potrebno graditi od malih nogu, a to ovdje upravo i rade. Treba raditi svaki dan kako bi stvorili tim sjajnih igrača. Tu filozofiju moguće je primijeniti i u stvarnom životu. Vaterpolo nije jednostavan sport, a Jug je veliki tim, čini mi se kao da je duboko ugrađen u tkivo grada, u povijest. Ne mogu zamisliti da netko priča o povijesti Dubrovnika, a da ne spomene Jug – zaključuje naša simpatična sugovornica.
Objavljeno u tiskanom izdanju 8. prosinca 2021.