Novu hrvatsku Vladu među prvim poslovima čeka i dodjela, a možda i poništenje natječaja za koncesijsko odobrenje za Marinu Gruž.
Petnaest dana nakon otvaranja ponuda pristiglih na natječaj za koncesionara Marine Gruž, Vlada bi trebala sastaviti povjerenstvo za izbor koncesionara marine nautičkog turizma u Gružu. Ali ime tvrtke koja će temeljem dobivenog koncesijskog odobrenja upravljati tim atraktivnim područjem narednih trideset godina neće se, sasvim sigurno, znati još neko vrijeme.
Naime, imenovano povjerenstvo najprije sve ponude treba dati na uvid relevantnim ministarstvima, od onog graditeljstva, pomorstva, zaštite okoliša, do Ministarstva kulture. Nakon što ministarstva iskažu svoja mišljenja, sastaje se Povjerenstvo koje ocjenjuje realnost ponuda i daje konačan zaključak.
ZADNJI POTEZI VLADE
Koncesija se za luku nautičkog turizma čekala desetljećima, a nakon što ju je bivša Vlada Jadranske Kosor raspisala u zadnjim danima svoga mandata polučila je niz kontroverznih izjava od osporavanja, ali i proglašavanja pobjednika i prije negoli se osnovalo tijelo za odabir, odnosno povjerenstvo koje će odlučivati o dodjeli koncesije.
Podsjetimo, uz dubrovačkog brodara Atlantsku plovidbu, na natječaj se javila i tvrtka Laguna Trade u vlasništvu Franje Pašalića, kao i Luka Dubrovnik. Sve tri tvrtke iskazale su interes za tridesetogodišnje gospodarenje Marinom. Zainteresiranost Atlantske plovidbe poznata je već godinama, tako su se i kupnjom te ulaganjem u Hotel Lapad stvarali temelji marini kojom bi hotelski objekt postao svojevrsna recepcija.
Kako je u igru ušao Franjo Pašalić, vlasnik Marine Frapa u Rogoznici, to za sada nije poznato, međutim, znakovito je da isti nakon otvaranja ponuda javno obznanjuje da će usko surađivati s Gradom i gradskim projektantima po pitanju uključivanja ceste u projekt marine. Ceste, točnije Lapadske obale u natječaju nema, a Grad Dubrovnik je čitavo vrijeme inzistirao da je investitor odradi u sklopu gradnje marine.
Zanimljivo je i kako se Luka Dubrovnik u kratkom vremenu, od svega mjesec dana koliko je trajao natječaj, našla u utrci za koncesiju i to bez znanja i suglasnosti Skupštine Luke Dubrovnik. Ako se uzme na stranu da se u jednu ovako višemilijunsko ulaganje planirali krenuti bez znanja i suglasnosti predstavnika (su)vlasnika koji sjede u skupštini, još više zbunjuje činjenica da je baš direktor te gradske tvrtke Božo Memed s gradonačelnikom Vlahušićem početkom studenog pozivao na pobunu protiv raspisanog natječaja. Tvrdili su tada u zajedničkom nastupu Memed i Vlahušić kako natječaj za koncesiju nije zakonit.
OSPORAVALI PA SE JAVILI NA NATJEČAJ
– Luka ima koncesiju za to područje. Upozoravam sve moguće koncesionare da je ovo ništavan natječaj, da je njegovo raspisivanje bez ikakve svrhe – prijetio je pred par mjeseci s govornice Gradskog vijeća gradonačelnik Vlahušić pri tom upozoravajući buduće koncesionare kako će Grad i Luka zajedno osporavati ovaj natječaj. Naravno, ne znajući točno za što je Luka Dubrovnik – tvrtka u gotovo većinskom vlasništvu Grada zadužena, Vlahušić je svemu tada dao i političku konotaciju naglašavajući kako se vremenom raspisivanja natječaja pogoduje određenoj stranci.
– Traže koncesionara, koji će im plaćat izbore u ovoj godini – poručio je Vlahušić u listopadu ove godine.
U javnosti se nakon otvaranja ponuda pojavio i podatak kako je tvrtka Franja Pašalića ponudila najviši iznos koncesijske naknade koji će, tvrde, biti presudan u odabiru, za razliku od Atlantske plovidbe, koja smatra da je njihov, iako najniži iznos, realan.
(NE)REALNE PONUDE
– Iznos koncesijske naknade ne bi trebao biti presudan, tvrdi kapetan Kulaš, dodajući kako vjeruje da će nova Vlada uzeti u obzir činjenicu tko stoji iza ponude te da će voditi računa o tome da iza Atlantske plovidbe stoji znanje, iskustvo i tradicija.
– Uopće ne sumnjamo da će povjerenstvo koje će imenovati Vlada Republike Hrvatske realno sagledati iznesene ponude te donijeti najbolju odluku pri izboru koncesionara. Atlantska plovidba je dala najrealniju moguću ponudu u danom trenutku, a s obzirom na sva ograničenja koja nam je donio UPU Gruškog akvatorija. Naime, svima je već poznato da se najprije broj vezova smanjio upola, od početnih 400-tinjak na nešto malo više od 200, te je i dalje ograničena gradnja popratnih sadržaja buduće marine na 200 metara četvornih i to isključivo na mjestu bivšeg istezališta Krile.
Cijenimo ponude Luke Dubrovnik i poduzeća Laguna Trade u vlasništvu Franja Pašalića koje očigledno počivaju na poslovnoj strategiji i viziji različitoj od naše. Točno je da sa smo se susreli s gospodinom Pašalićem slijedom njegovog prijedloga za sastanak. Tijekom razgovora razmijenili smo iskustva i stajališta te smo gospodina Pašalića pravovremeno obavijestili o našoj odluci da na natječaj idemo samostalno.
Mislim da sama ta činjenica dovoljno govori o našem „oduševljenju“ susretom s predstavnicima Laguna Tradea. U svakom slučaju, bez obzira na to tko će koncesiju stvarno i dobiti, Atlantska Plovidba podržava razvoj tog projekta koji bi Dubrovniku donio novu vrijednost, a Hotelu Lapad u našem vlasništvu, kao nespornom „popratnom“ sadržaju buduće marine, daljnji komercijalni iskorak – objasnio je kap. Kulaš.
Na pitanje koliko je Atlantska plovidba dosad, pored kupnje Hotela Lapad, uložila u pripremne radnje za dobivanje koncesije nad marinom u Gružu, predsjednik Uprave je samo podsjetio kako je dubrovački brodar, na inicijativu Grada, pokrenuo izradu Studije utjecaja na okoliš.
MISLI ŠTO I GOVORI
Naime, u srpnju ove godine na zajedničkom sastanku predstavnika Atlantske i Grada Dubrovnika na čelu s gradonačelnikom Vlahušićem odlučeno je, a u cilju što skorije realizacije projekata komunalne i komercijalne marine, pokrenuti izradu potrebne Studije. Grad Dubrovnik se obvezao provesti arhitektonski natječaj za uređenje komunalne opreme na novoj Lapadskoj obali, dok će, dogovoreno je na sastanku, Županijska lučka uprava Dubrovnik naručiti „feasibility studiju“ razvoja marina i pratećih djelatnosti na dubrovačkom području, kako bi stručnjaci istražili vrstu, veličinu i broj marina sukladno prostorno-planskim odredbama.
I na tom je sastanku, kao i u više navrata ranije gradonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić istakao kako cijeneći svu mudrost i možebitnu zainteresiranost ostalih ulagača marinu u Gružu treba ostaviti u dubrovačkim rukama.
Tko zna, možda se nakon što je protekla dva mjeseca lobirao za neke druge investitore, gradonačelnik prisjeti svojih riječi i iznenadi idućim potezom u kojem će dokazati i pokazati kako doista misli što govori, pa uspije, možda recimo u dogovoru Atlantske plovidbe i Luke Dubrovnik, ostaviti marinu Gradu…
Nelegalan UPU Gruškog akvatorija!?
Iako je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika u srpnju jednoglasno usvojio UPU Gruškog akvatorija, očito je kako svi vijećnici nisu baš studiozno pročitali ono što u materijalima piše. I sami vijećnici, kako vladajući tako i oporbeni, nemalo su bili iznenađeni naknadnim saznanjem da je značajno smanjena mogućnost izgradnje u obuhvatu marine od onog koji je prvotno bio predstavljan. Sve se to 'izdogađalo' u razdoblju od godine dana, točnije nakon Vlahušićevog javnog izlaganja o UPU Gruškog akvatorija u rujnu 2010. godine do stavljanja UPU pred gradske vijećnike u srpnju 2011., a koji su ga tada i usvojili. Postoje čak naznake da se zbog takvog 'prekrajanja' koje se dogodilo 'preko noći' dovede u pitanje i legalnost UPU-a.
Kako je prodana marina u Komolcu
Spornom 'pripajanju' kumovao savjetnik Rossetti
Rikard Rossetti, bivši dožupan dubrovačko – neretvanski, veleposlanik u Argentini, a danas savjetnik Andra Vlahušića za more i priobalje kumovao je prodaji Marine u Komolcu. Rossetti, kapetan duge plovidbe na stranim kompanijama, prvi se puta negdje pred kraj osamdesetih zaželio ostaviti navegacije. Dobio je posao na kopnu i to direktora tadašnje Dubrovnik Marine, odnosno marine u Komolcu. Tada je dubrovačka marina poslovala samostalno, dok je u tadašnjoj ex Jugoslaviji funkcionirala tvrtka ACY (ADRIATIC CLUB YUGOSLAVIA) u čijem je sastavu poslovalo najprije 16 pa potom 20 marina, a na čijem je čelu bio Veljko Barbijeri.
Marina u Komolcu samostalno je iznimno dobro poslovala, tvrde nam upućeni, da bi, 31. siječnja 1991. godine u poduzeće ACY bilo integrirano poduzeće “DUBROVNIK MARINA” s p.o. Komolac – Dubrovnik, sa svim svojim objektima, sadržajima i djelatnicima. Tadašnji direktor Rikard Rossetti, po do danas nerazjašnjenim okolnostima, uspio je priključiti dubrovačku marinu u sustav tadašnjeg ACY-ja.
Upućeni tvrde kako je to pripajanje napravljeno bez natječaja i bilo kakvih prethodnih, tada potrebnih zakonskih procedura. Marina u Komolcu jednostavno je postala ACY Marina. Danas Rikard Rossetti, s osebujnim i vrlo čvrstim prijateljskim vezama u svijetu pomorstva, a tako i nautičkog turizma, dovodi u Dubrovnik Franja Pašalića, kojeg Vlahušić objeručke prihvaća, kao najboljeg investitora i koncesionara.
Propao pokušaj uigranog dvojca
Isti tandem Rossetti – Barbieri nakon dobro odrađenog posla s Marinom Miho Pracat, pokušao je u Dubrovniku progurati plutajuće objekte ispred Komarde i Lazareta. O tome se razmišljalo krajem devedesetih, a sama prezentacija u Gradu napravljena je u studenom 1999. godine za vrijeme mandata gradonačelnika Vida Bogdanovića.
Privezište je, prema viđenju Barbierija, trebalo imati devet pontona, svaki dužine 20 i širine četiri metra, što bi bilo dovoljno za 60-70 srednjih i velikih jahti. Pontoni su, osmislio je Barbieri, trebali viriti iz mora samo pola metra pa vizuru grada ne bi oštetili ni oni, a ni jarboli. Sudionici javne rasprave, pomorski stručnjaci i konzervatori, tada su zamjerili Barbieriju na "žrtvovanju vizure Grada za malu ekonomsku korist", "neprimjerenoj uporabi montažnog objekta uz zidine“ i "nepopravljivom učinku po estetiku Porta i Grada".
Naravno Rikard Rossetti bio je jedan od pobornika ove ideje ističući kako je "vizura jarbola pred Gradom pitanje ukusa“.
Funkcija savjetnika za more i priobalje sigurno je Rossettiju opet dala legitimitet da dogovara, pregovara i dovodi u Dubrovnik raznorazne investitore. Pitanje je samo hoće li projekt marine u Gružu pod vodstvom kontroverznog poduzetnika Pašalića imati isti epilog kao i navedeni iz 1999. godine.
Kako to Pašalić radi u Rogoznici
164 tisuće kvadrata za 60 tisuća kuna
Franjo Pašalić, poznat je kao vlasnik Marine Frape u Rogoznici, a prošle je godine, između ostalog, privukao medijsku pažnju nakon prozivki mještana i čelnika Rogoznice. Bunili su se tada da se u općinski proračun od koncesije za marinu slije 20 tisuća kuna. Za 164 tisuće kvadrata Frapa državi i općini uplati ukupno 60 tisuća kuna godišnje. Ispada da, izračunali su čelnici Rogoznice, metar četvorni rogozničkog mora i obale vrijedi svega 0,58 lipa.