Dubrovački književnik Maro Jović novi je kolumnist DuLista! Ovaj Dubrovčanin u travnju je počeo objavljivati svoje ‘Tjedne mudrosnice’ kako glasi i naziv njegove kolumne u tiskanom izdanju našeg tjednika. U njima donosi različita promišljanja o vjeri, miru, ljubavi…
Vrijeme je beskonačan prostor koji koristimo ovako ili onako. Ono je jednobojna livada koja nudi pregršt šarenolikog cvijeća. Mirisi cvijeća privlačni su ili ne, ali svakako nude mnoge mogućnosti. Te cvjetove najbolje koriste pčele radilice koje neprestano proizvode med. Ako metaforički protumačimo ovo navedeno, vidjet ćemo da je i čovjek sudionik u tom vremenu i da i on, ovisno o svojim radnim sposobnostima ili drugim stvarima, proizvodi i gradi, to jest, koristi to vrijeme koje je blagodat s mnoštvom prilika. Ovisno o čovjekovim nakanama, vrijeme se popunjava i koristi. Netko bi, onako u prolazu, rekao – vrijeme je novac. No, ja bih se djelomice složio s tim navodom jer vrijeme jest novac, ali novac nije sve. Koliko je samo vrijeme u prvom planu kada se liječi neki bolesnik: primjerice, kada se pregled i moguća operacija obave u što bržem vremenu, bolesnik ima mogućnost da se izliječi.
‘Vrijeme je porozna spužva, ono odijeva gola, a proljepšava ružna.’ Kada sam napisao taj aforizam, držao sam da je vrijeme porozno jednostavno zato što se dijeli na prošlost, sadašnjost i budućnost, pa su i događaji koji su se zbili u tom razdoblju zabilježeni tada, tako da je vrijeme fleksibilno i pruža mnoge mogućnosti. Sigurno se pitate: A zašto ‘ono odijeva gola, a proljepšava ružna’? To je napisano stoga što vrijeme može trajati kratko, a može biti i dugovječno, pa tako i ono može u duljem roku odjenuti onoga koji nije imao ništa, a proljepšati onoga koji je ružan. Važno je istaknuti da je vrijeme podijeljeno na navedene pojmove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te da ono u određenom roku može mijenjati svojstva. Mislim da je, kada je vrijeme u pitanju, potrebno koristiti strpljenje, jer strpljenje je taj most koji čovjeku omogućuje da prijeđe podivljalu rijeku događajâ koji se zbivaju u nekim razdobljima.
Vrijeme je more koje u sebi krije pregršt života. Ono u sebi nosi uzdahe, titraje, doticanja, borbe, mirenja i sve ono od čega se sastoji jedan svijet. Svaki čovjek mora biti svjestan vremena jer on je dio toga ceremonijalnog huka. Vrijeme čovjeka ziba i određuje jer ono je platforma na kojoj se crpi nafta povijesti. Ovisno o tom nalazištu, možemo reći da je povijest odigrala svoju ulogu, jer joj vrijeme omogućuje da raširi svoja krila činjenicâ. Činjenice povijesti zasađene su u zemlju koja se zove vremenom, i samo naše okopavanje te zemlje dovest će te činjenice na svjetlo dana. Cijenimo vrijeme i nosimo se s njim, a to ćemo moći samo ako se naoružamo strpljenjem, najboljim prijateljem bogatog vremena.
Piše: Maro Jović
O AUTORU
Književnik Maro Jović dijete je Grada. Prvi igrokaz ‘Igra Mikrofona’ napisao je kao osnovnoškolac. Svestrani Dubrovčanin glumio je u nekoliko predstava, objavio je mnoštvo zbirki pjesama, dramskih tekstova, a redatelj je i scenarist dva dokumentarna filma.