Svako malo novi skando. Evo sad se podiže buka oko Kafeterije i to pola godine nakon što nam je Mani Gotovac najavila kultnu festivalsku predstavu, miljenicu dubrovačke publike, na ‘neiskorištenom’ i u teatarskom smislu neistraženom Stradunu. Prošlo ljeto nije bilo vremena za razmišljanje o konceptu postavljanja osuvremenjenog Goldonijevog djela nasred Straduna, jer tada se još zgrtao novac, ali Mani je svoje izrekla i svi su bili oduševljeni povratkom Kafeterije. To je bilo dovoljno. Međutim sad su se stvari počele malo drukčije odvijati. Pojedincima je došlo iz glave do g…e da će im predstava možda poremetiti planove o brzoj i lakoj sezonskoj zaradi jer će navodno Stradun u srcu sezone biti dijelom neprohodan, ovaj put zbog postavljenih tribina i proba, barem desetak dana uoči same premijere.
Preživjeli smo snimanje Star Warsa, blokadu, ograde, zonu sumraka, barem što se tiče komunikacije i ponašanja njihove produkcije. Preživjet ćemo i Kafeteriju.
No, problem ne leži u Kafeteriji, odnosno u ovom slučaju u Ljetnim igrama, niti u filmašima i filmskoj produkciji koja očito sve radoznalije proučava Dubrovnik kao potencijalnu, atraktivnu filmsku kulisu. Problem je kao i dosad u samovolji gradske uprave na čijem je čelu gradonačelnik Andro Vlahušić. On kao da namjerno svakodnevno provocira i iskušava granice izdržljivosti grada i građana na čijem je čelu.
Vlahušić je tako odlučio, dao je suglasnost za korištenje prostora bez da je dvaput promućko u svojoj glavi, bez da se s bilo kim konzultirao, ali i bez da je prije toga sjeo s ljudima na koje će možebitno zatvaranje jednog dijela Straduna itekako financijski utjecati. On to može, on ima vlast i moć i čini što ga je volja. Vođenje grada temelji na trenutačnom raspoloženju, a ne na pomno promišljenoj strategiji (recimo o upravljanju povijesnom jezgrom) koju je prethodno usuglasio sa strukom i javnošću. I danas, kad se dio javnosti buni, negoduje, zgraža, a drugi šute jer nemaju izravne koristi od turista i turizma, a Igre i predstave ih i tako pretjerano ne zanimaju, on likuje, jer ipak se u njegovoj glavi rodila ideja i Kafeterija je našla mjesto na Stradunu. Samo je pitanje koje li će nam još iznenađenje priredit!
No, moram se na tren vratiti na jedan nemili događaj. Primajući s golemom tugom vijest, koja je potresla puk, a kulturnjake uzdrmala posebno, kako Dubrovnik 2020. neće postati Prijestolnica, nekako je u zapečku ostala informacija o jednoj dvorani. Vlahušić nas je izvijestio kako će usprkos neuspjehu na natječaju Grad Dubrovnik graditi plesnu dvoranu. Plesnu? Ne, neće to biti koncertna, kongresna ili nekakva višenamjenska multi dvorana, već eto plesna. Čemu to? Kome to? Zašto plesna?
I opet čemu to kad postoji jednostavnije rješenje… Pokrijmo Stradun! Bio bi to projekt nad projektima. Odmah preskočimo sve ove histerične predigre pred koje nas stavlja gradonačelnik. S kojima testira strpljenje svojih sugrađana. Postavimo nad Stradunom pomični krov, recimo sličan onom na gruškom bazenu, koji bi se ljeti mogao otvoriti, a zimi zatvoriti. I ne bi se za idućih najmanje pet generacija morali brinuti o projektiranju, papirologiji, imovinsko-pravnim odnosima pa tako ni osmišljavanju i gradnji nekog novog kapitalnog projekta. Dobili bi idealnu dvoranu! Tamo bi se mogli održavati plesnjaci, kafići zimi nad pretrpanim stolovima i stočićima ne bi morali stavljati incerate. Zatvoreni Stradun bio bi sjajno mjesto za koncerte megapopularnog Zaka i Severine, a čak bi se riješio i gorući problem Orkestra koji se danas zbija u Slanici.
Stradun bi bio njihova vježbaonica te pozornica i ljeti i zimi. A kad smo kod zime, ni blagdanske kućice ne bi bile potrebne, jer zatvoren i topao Stradun bio bi sam po sebi senzacija. Vonj užganog ulja od priganih čevapa, pljeskavica, jeftine ribe i još jeftinijeg kuhanog vina, sve začinjeno s okusom luka i cimeta iz pečenjarnica nanizanih na izlozima lako bi se proventao otvaranjem krova. O da, dobili bi pritom i jedinstveni prvi i pravi filmski studio. Koliko bismo uštedjeli! Pomični krov omogućio bi da najljepša ulica na svijetu postane još atraktivnija i funkcionalnija. Čudi samo kako se Vlahušić toga dosad nije sjetio. Time bi upotpunio nakaradnost koju godinama provodi nad gradom i građanima…
Adio vam