Ideja se rodila kad su u Muzej crvene povijesti došli gosti koji su pitali imaju li još što u Gružu za vidjeti. Mnogi su im rekli kako nema, ali u zadnje vrijeme otvorilo se dosta novih stvari i to nam je bio temelj i poticaj da posvijestimo ljudima što se ovdje događa te da aktiviramo javne prostore – priča za DuList Kristina Mirošević, članica ekipe mladih kreativaca iza organizacije prvog Ljeta u Gružu, a s kojima smo popili piće u Dvorištu TUP-a. Pilot manifestacija koja se održava od lipnja do rujna svojim inovativnim pristupom te sadržajima za svačiji ukus ponudila je građanima Dubrovnika te njihovim posjetiteljima sasvim novu perspektivu poimanja ovog predjela grada koji je, reći će mnogi, često bio zaboravljen i marginaliziran. Pokretanje ovakvog projekta, objašnjava nam Krešo Glavinić bio je logičan slijed nizu radnji koje su prethodile ovom, u pandemijskim okolnostima, smjelom pothvatu.
— Otvorila se pivovara, Kulturni centar Jadran, noćni klub ‘Dubina’, restoran Urban&Veggie, Muzej crvene povijesti… Povećana je koncentracija takvih sadržaja i cilj nam je bio da priču zaokružimo te svemu tome dodijelimo ime i vidljivost. Iz našeg prijašnjeg iskustva došli smo do zaključka kako je, jer su u organizaciji ljudi različitih profesija i karaktera, najbitnije zadati glavnu odrednicu što ovim želimo napraviti, a to je izgraditi taj urbani identitet Gruža – tumači Glavinić. Gruž je oduvijek bio mjesto susreta i stvaranja, počevši od Dubrovačke Republike kada se ondje vršila izgradnja brodovlja, preko epohe industrijalizacije grada do danas kada on predstavlja njegov poslovni centar. Također, napominje nam Mirošević, tu je i zelena placa te ribarnica koje su nalik ostalim gradovima našeg podneblja, turističke atrakcije same po sebi.
Revitalizacija javnih prostora
— Manifestacija je započela s vodičkim turama Ivana Luja koje je on osmislio samo za ovu priliku, a koje su temelj za razumijevanje Gruža. Nakon toga imali smo eko radionice za djecu u Parku Luja Šoletića koje je vodila Romana Tomić. Kroz edukativne igre, čitanje slikovnica i crtanje, djeca su se osvještavala o važnosti prirode i uopće umreženosti s njom. Bio je i šahovski turnir. Upravo je jedna od neiskorištenih priča Dubrovnika Šahovska olimpijada o kojoj je u Dubrovačkim muzejima izložbu napravio Tonko Marunčić. Posebno drago nam je i što smo održali kino piknik u povijesnom vrtu Gundulićevog ljetnikovca iza gruške place koja je sada zapušteni prostor. Ljudi nisu znali da on uopće postoji. Odličan je za ovakve stvari jer ima jedan ulaz pa možete doći s djecom i ovim putem pozivamo sve s idejama kako ga iskoristiti da se jave Gradu Dubrovniku – iznose Mirošević i Glavinić.
Ovakvi programi naišli su na odličan prijem među domaćom publikom koja se nakon mjeseci izolacije uželjela međusobnog duženja i povratka javnim površinama. Poanta i jest, napominje Glavinić, da okupljanja budu na otvorenom pa su tako primjerice u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama zaljubljenici u knjige mogli čitati štiva pod stablima. I Društvo dubrovačkih književnika imalo je svoju večer predstavljanja. Također, održan je tzv. Street art park – urbana platforma podijeljena na dva dijela. U prvom su tri umjetnice odabrane putem javnog natječaja oslikavale klupe dok su u drugom preostali akademski slikari izložili svoje radove. Zapravo je cilj bio maknuti se iz tih uobičajenih galerijskih okvira i omogućiti svima, bili oni ljubitelji umjetnosti ili ne, da se upoznaju s djelima lokalnih slikara.
— Park Luja Šoletića je prekrasan i šteta što se o njemu stvorila ta slika da u njemu borave samo pijanice koji po njemu mokre. Čak je jedna žena rekla kako joj je ovo bilo prvo pozitivno iskustvo vezano za njega – govore Mirošević i Glavić. Uz podršku sugrađana, otkrivaju, nije izostala ni ona vladajućih. S obzirom na COVID krizu, zadovoljni su financijskom računicom. Grad Dubrovnik te Turistička zajednica grada Dubrovnika ih maksimalno podupiru, kao i gradske komunalne tvrtke te kulturne ustanove. Inače, svjedoci smo, ističe Krešo Glavinić da je kultura koncentrirana u povijesnoj jezgri, a ovom manifestacijom željeli su pružiti mogućnost tim institucijama da barem jednom godišnje izađu iz okvira zidina. Zapravo, na taj način sebi bi, podsjeća naš sugovornik, privukli novu publiku. Ljudi često prema kulturnim zbivanjima imaju određenu zadršku, prvenstveno zbog nerazumijevanja, a, među ostalim, svrha Ljeta u Gružu je dovesti ih u njihovo susjedstvo.
TUP ishodište svega
A nezaobilazna točka u njemu, svakako je postrojenje Tvornice ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda, odnosno TUP-a gdje svaki od naših sugovornika, ali i organizatora Ljeta u Gružu općenito imaju svoje ‘urede’. Glavinić je primjerice po struci filozof i arheolog te ima iskustva u filmskoj industriji zahvaljujući čemu je prije par godina s nekolicinom prijatelja pokrenuo tzv. arhivski festival Tišina molim. Misao vodilja im je bila pomaknuti fokus s produkcija kao što je serijal Igre prijestolja i pokazati kako je Dubrovnik bio kulisom mnogih, cjenjenijih uradaka sedme umjetnosti. Svojevremeno razmišljali su o osnivanju muzeja filma iz kojeg je potekao Muzej crvene umjetnosti čijeg je danas voditelj. U projektu njegovog stvaranja kao autorica postava i dizajnerica sudjelovala je i Mirošević koja je pak sada vlasnica Studija Bonsenjo.
— Na Studiju dizajna u Zagrebu sam završila produkt dizajn, a diplomski mi je bio na temu grafičkog dizajna, tako da sam oboje – produkt i grafička dizajnerica. Kako sam dosta godina bila suradnica Studija Oaza koji su radili na projektu Made in Ilica, a čime su pokušavali oživjeti Ilicu te povezati lokalne obrtnike s ostalim kreativcima, došla sam na zamisao zašto ne napraviti nešto slično ovdje. U Dubrovniku je nedostajalo urbano mjesto kao što je Dvorište TUP-a u kojem trenutno sjedimo gdje bi se okupljali lokalci, a gdje se inače odvija off program Ljeta u Gružu – komentira Mirošević te dodaje da su tako nedavno organizirali talijansku večer kancona tijekom koje su posjetitelji mogli kušati jela iz kuhinje bračnog para Damira Šarića i Lucije Tomašić Šarić. Često se održavaju, ističe, i comedy stand up-ovi ili open mic-ovi na kojima se Dubrovčani šale na račun svojih sugrađana te se na njima redovito traži stolica više.
-Ustvari želimo pokazati da ugostiteljski objekt ne mora biti samo mjesto gdje ćete nešto popiti ili pojesti, nego koji će svojim sadržajima dodatno obogatiti cjelokupnu ponudu destinacije – poručuju Mirošević i Glavinić uvjereni kako će čitav projekt pozitivno utjecati na politiku Grada o rasterećivanju povijesne jezgre te disperziji turista na preostale dijelove. Zbog njih, konačno, oni će imati i razloga zašto to napraviti. Gradu, razmišljanja su, prijeti opasnost da se pretvori u Disneyland dok su druge četvrti servisne zone gdje gosti noće i vrše svoje prirodne potrebe. Uglavnom, kažu, nakon što razgledaju sve atrakcije, posjete tri obližnja otoka, ne znaju što raditi sa svojim vremenom. Na ovaj način pružit će im se mogućnost upoznavanja s onim drugim, manje poznatim licem odredišta koji itekako ima što za ponuditi svekolikoj publici, zaključuju članovi organizacijskog tima iza Ljeta u Gružu.
BUDUĆNOST TUP-A
Suživot između industrije i kulture
— Radnika više nema puno. Polako odlaze mirovinu. Sve su stariji, iako ne duhom. Odnos je odličan. Uvijek nam ulete kad nam je potrebna pomoć. Voljeli bi da Grad ima više sluha za tu simbiozu i transformaciju TUP-a za kojeg svi znaju da je na prodaju. Pitanje je tko će ga kupiti i što će ovdje napraviti. Mi našim primjerom pokazujemo kako može postojati suživot između industrije i kulture. TUP je fenomenalan za jedan kulturni centar jer gledano logistički ima svu potrebnu infrastrukturu. Objekt nije pod UNESCO-vom zaštitom i u njega možemo intervenirati. To je tvornica koja ima toliko struje pa svoj atelijer ovdje ima keramičarka Anamarija Bezek kojoj je ona potrebna za rad peći. Hangari su visoki i idealni su za izlaganje. Prostora ima dovoljno za zadovoljiti većinu potreba dubrovačke vaninstitucionalne umjetnosti. Uostalom, riječ je o zgradi koja je izgrađena 50-ih prošlog stoljeća na valu industrijalizacije pa se i nju kao takvu treba valorizirati. Zapravo je jedina tvornica koja još uvijek radi, a nama u Dubrovniku više ne treba smještajnih turističkih kapaciteta – priča Krešo Glavinić.
Objavljeno u tiskanom izdanju od 11. kolovoza 2021.