Pero V. je zakon. Bio je najčešći komentar nakon jedinog javnog sučeljavanje u ovo predizborno doba održanog pod palicom gradske TV kuće. Pero V. je ponudio sebe, onakav kakav jest. Bez krovate, bez nategnutih manira, bez da se trudi govoriti književno.
Uz poštapalice koje mu dobro ‘leže’ bio je to Pero V. na kojeg smo navikli. I nije loše prošao po anketi. Čak se po trudu svojih ‘fanova’ našao u drugom krugu izbora. No ipak… treba zaključiti kako je lako pimplati po mobitelu s kauča, a sasvim je nešto drugo izaći na izbore i na listiću zaokružiti njegovo ime. Osim onih koji to zaista ne moraju i koji ne osjećaju dužnost i odgovornost. Jer ipak mu se treba zahvaliti, a izbori su pravo vrijeme.
A ostali kandidati… Neki su zaboravljali pitanja, gubili koncentraciju, neki ponavljali naučene stranačke floskule, neki obmanjivali kao što to čine svih ovih šest godina. Ukupan dojam sučeljavanja, apsolutno bljedunjav. Kao da su se trudili u tri sata izbjeći što više ‘metaka’. I to su i postigli. Nije bilo konkretne polemike, nije bilo konkretnih stavova, a još manje konkretnog programa.
Vlahušić… A što reći o čovjeku koji prkosi svim gravitacijskim zakonima i optužbama koje mu se stavljaju na teret. Dribla on po svome, bati kao da je osvojio Oscara. Program, nastavit će započeto. Jao nama.
Tužno i poražavajuće je što mi u ožujku 2015. godine raspravljamo o pročistaču za vodu, o dovođenju kanalizacije u Gornja sela, o prigradskim naseljima koji nemaju vodu. Ako se vratimo u izbore prije dvije godine, u izbore 2009., 2005., ili 2001., ma čak i davne 1997. da se zaključiti kako se nismo pomaknuli s mjesta. Programi se ne pomiču od vode i kanalizacije! Gornja sela su bila bez vode, Elafiti bez brodske povezanosti, Zaton bez kanalizacije, Grad bez pročistača… U zadnjih šest godina dobili smo tek malo estetskog uljepšavanja. Ništa konkretno, nikakvog projekta, ničega za što bi se moglo reći Dubrovnik se stvarno razvija. Ide naprijed. A hvalimo se kako imamo najveći proračun u zemlji!
Franković… Njemu je zapravo teško palo što se našao u ulozi kandidata za gradonačelnika. Vidjelo se to i po njegovom nastupu, a vađenje diplome i dokazivanje da je dovršio fakultet bio je vrhunac njegovog nastupa. Pa Mato, tko je uopće sporio da diploma ne postoji!? S druge strane, kao kandidat za gradonačelnika najmasovnije stranke u Dubrovniku otvarao je frontove sa svima. I s Vićanom, i Kristićem i Kukuljicom, umjesto da se usmjerio samo i isključivo na Vlahušića koji bi mu trebao biti jedini protukandidat. Ili obratno.
Kristić… Imao je nekoliko dobrih misli, no uza svu pametnu i marljivu ekipu koja stoji iza njega, ono što se od Kristića nije moglo čuti je konkretan program. Ma jasno je građanima da se Gradom treba upravljati strateški i da treba postojati dokument kojeg će od točke do zareza ispoštovati svaka buduća vlast narednih 20 godina, ali o tome, bez konciznog izjašnjavanja uopće nije potreba govoriti na sučeljavanju. Jer za takvo nešto nema dovoljno vremena i priča (p)ostaje šuplja.
Kukuljica… Hm, da je barem imao više koncentracije za izgovoriti sve zamišljeno. Vjerujem da je već jutro nakon sučeljavanja otrčao u apoteku po jednu kuru ginka.
I što reći za kraj osim da smo dobili jedno bez sadržajno i mlako izdanje sučeljavanja pet gradonačelničkih kandidata. Doslovno su ‘odradili’ taj javni nastup… A sad je na nama red. Birališta su u nedjelju otvorena od 7 do 19 sati.
Adio Vam