moja se pobuna odnosi na sitnice,
pokoju drskost, izgovorenu vulgarnost,
modnu subverziju, političku nekorektnost,
bijeg na daleki otok,
ali bar me donekle podiže u vlastitim očima,
u ovom odrađivanju života,
stilu dugih kadrova, novih valova pohote,
mutnih voda privlačnosti i žudnje.
vidi, sori, znam da si na odmoru,
ali napiši mi par riječi o vali, restoranu,
treba mi za neki turistički magazin,
trgni se, napravi spin of vlastita života,
samo nevjernici, slabići i budale,
sažaljevaju sami sebe.
okej, pristajem, ja sam ipak meštar
ceremonije,
ratnik, buntovnik, šampion nezadovoljstva,
dok istodobno izgovaram slatkorječive
banalnosti,
koje mi jedva prelaze preko usana.
prvotno zamišljena kao ribarska luka,
s vremenom je postala omiljeno odredište
turistima iz cijelog svijeta,
prije svega zbog netaknute prirode,
čistog mora i zraka,
vrhunske gastronomske ponude.
posebnu draž mjestu daje njegova
sljubljenost s prirodom,
a buđenja uz pjesmu cvrčaka i glasanje
galebova,
doživljaj je koji svim posjetiteljima zauvijek
ostaje u sjećanju.
ugodne večeri uz šum mora,
ribanje s mještanima, uživanje u svježim
morskim delicijama,
ovu luku čine idealnim mjestom za bijeg od
gradske gužve,
užurbanosti i stresa suvremenog gradskog
života,
za bijeg od stvarnosti.
je li dobro ovako,
ili ću pisati o frivolnom tonu večeri,
i kako je sve skupo, mrtvo, tužno, prazno,
siromašno srcem,
kako i ovdje sve odiše doseljeničkim trudom
i mukom.
da, znam, moja su pitanja ljubazna,
uobičajena, netaktična,
sva u auri tjeskobe i poraza,
bez imalo duha i originalnosti.
može, ide sljedeći opis.
završni tač cijelom mediteranskom ugođaju
uvale,
daje ova prelijepa konoba,
ako tražite nešto domaće, drugačije, lokalno
i slatko,
onda su oni pravi izbor za vas,
elegantni bijeli eksterijeri,
savršeno se nadopunjuju s rustikalnim
ambijentom
unutarnjeg dijela restorana,
a njevjerojatan pogled na okolne otočiće
i malene jedrilice usidrene oko njih,
objedinjuje vizualne i gastronomske užitke
ovog jedinstvenog mjesta.
je li ovo dosta ili treba još, a.
prvih nekoliko dana osjećam se kao da
radim noćnu,
posjećujem malonogometne turnire,
dižem se u pet i po ujutro, kupam tri puta
dnevno,
ne spavam uopće (osim ponekog
popodnevnog pižuleta),
treba mi tjedan dan da uhvatim rutinu
odmora,
i sve me boli, osjećam se staro,
veliko, gojazno, bogobojazno,
a u glavi sam još uvijek boris lajner,
sviram bubnjeve i pjevam bek vokale,
doboši, indijaneri, bas bubnjevi, činele.
još malo kažeš, dobro završimo priču,
sve je ovo i onako tjeskobni, pijani počinak,
sirovi talenat, moj militatni trejdmark,
amplitudalna tiranija (ne)raspoloženja.
jelovnik restorana nudi raskošan izbor
zdravih, ukusnih jela,
pripremljenih od organskih, sezonskih
namirnica,
i svježe ulovljene ribe.
tradicionalni okusi u fuziji s modernim
načinom pripreme jela,
meso i riba s grila, najbolji rižoti i paste,
čine ovaj restoran otočkim gastro rajem.
uz široku ponudu pića i opušteno osoblje,
ovo je idealno mjesto za ležerni obiteljski
ručak, romantičnu večeru,
ili samo hedonističko ispijanje prve jutarnje
kave.
ukratko ova konoba mjesto je mira,
atmosfere,
zavodljivih, intrigantnih mirisa, najboljih
otočkih okusa.
to ti je otprilike to,
mogao sam napisati još otrcanih fraza,
kako ovdje vrijeme prolazi tako polako,
sporo,
da nitko ne nosi ručni sat,
kako gledamo filmove na otvorenom,
i samo šetamo, pijemo, razmišljamo,
kako nas se ne dotiču vijesti iz svijeta,
i iz nas eruptiraju samo izljevi nepatvorenog
smijeha.
đe si, kenova,
a evo učinio banju,
kakvo je more,
a bura ga rashladila kaco,
idem na jamu, pješke po ure,
pa otplivat sat vremena, popit ladnu biru,
osjećam se kao u talentiranom gospodinu
ripliju,
dok zviždućem tu vuo fa lamerikano s
havana šeširom na glavi,
obožavam ove epifanijske trenutke,
kad odjednom uhvatim smisao cjeline djela,
sve te prevelike i premale doze ovog svijeta,
one silne eufemizme kojima se hranim,
dok se apdejtam svakodnevno,
u ovom traganju za istinom i smislom
(kvarere Deum moj je trajni moto),
u ovim luđačkim bjegovima iz zatvora,
u šumu, polje, niz rijeku,
kroz bodljikavu žicu uz lavež i hajku
razjarenih kučaka.
hvala ti, lijepo si ovo napisao,
večeras šaljemo u tisak, dođi na bivandu,
nema na čemu, što god ti treba, tu smo
jedni za druge.
čudan je ovo neki odmor, prapovijesni,
ushićeni,
ko’ kad čitam rezultate na teletekstu,
ili je ovo samo čudan san, predugo spavam,
a kad se probudim pojma
nemam gdje sam.