jednom ću ovdje napravit brvnaru.
ko’ grizli adams imat ću sve na puškometu,
velik, bradat i jak, od straha će mi tepat
da sam lokalni hemingvej.
prognan na ovo orašasto brdo,
zaboravljen od službenog establišmenta,
mislit će svi da sam ispario,
dok ću ja modelirat delikatnu opsjenu,
u điru akutagave,
preuzevši teško breme osobenjaštva,
smiksat ću jouhatsu, jonige i bušido,
protreseno, ali ne i promiješano.
_______________________________
živjet ću u konjavcu, pojicama, kragujevu,
pod bračevu brdu ili maloj fraški,
tim čudesnim toponimima jednog arkadijskog neba,
prekomjerno aktivan, potencijalno ishitren,
poljoprivredno nadaren
(potreseno apostrofirana samotna intimnost).
peći ću rakiju u kotlu,
piti je u tajnosti, prohibicijski,
živjeti ko’ stranac utjehom proze,
u nejakim stijenkama potpunog predanja,
čitat ću begbedera, sušit meso, pomadore i buniku,
gnojit, okopavat, obrezivat,
palit, čistit, oprašivat,
kupit ću si dikele, grablje,
motiku, poljevaču, kosilicu.
to je jasna slika onog davnog sna,
sav od čežnje satkan plan,
bit ću opet hrabrost,
sjat ću opet plavo ja.
_______________________
u vrijeme berbe maslina,
moja subotnja špica seli se u baštinu,
podno mira, stoljetnih stabala, klimavih međa.
očiju umornih od bindžanja serija,
škine iskrivljene od osmosatnog sjedenja,
berem, kupim, penjem se uz doce,
radim vježbe istezanja,
zelene kašete nosim u uljaru.
koliko si imo’ ove godine,
jesu ti rodile oblice, lastovke ili picuje,
koliko baca, koji je radman,
nema veze, nemoj prodavat,
ova zemlja ima potencijal
(ili bar pričekaj da prođe autocesta).
kušamo mlado ulje, punimo bidone,
grla nadraženih od ekstra djevičanstva,
ko’ stoker promatram maslinare oko mene,
ne ulazi mi se u dodatne priče,
jer svaka od njih donosi svoj napor,
svoju sreću i svoju nesreću,
ono što može ispasti dobro
i ono što može krenuti po zlu.
predobro znam da nema bliskosti bez posljedica.
___________________________________
da, ovdje ću definitivno podići kolibu,
dok drugi i dalje budu jahali na valu javne tjeskobe,
sumnjičavi, bezidejni, servilni, uzdrhtali,
otet ću ovaj komad raja,
kao pluton prozerpinu
(oduvijek se pitam
kako je bernini onu ruku utkao u njenu bedru).
od mog bijega napravit ću art intervenciju,
malu umjetničku instalaciju,
uzvratit ću ti oj orašče za ovu uspomenu ponosa,
mislim si dok plutam mirnim dijelom svjetlosti
podno soderinija,
dok teške popodnevne sjene slikaju kantune,
vadim paučinu iz zjenica,
bolećivo žudim za svojom mjesečinom,
rosnatom i zelenom zvjezdanom tišinom.
sve što je slobodom zaogrnuto davno je pošlo na jug.
__________________________
usvojio sam ovdašnje običaje, preporuke, indiskrecije,
prihvaćam pomoć susjeda,
sve blagdane čestitam uoči,
kupujem domaća jaja, sir i mlijeko,
jedem picu na havajima,
hodočastim Gospi od orašca.
jer što bi reko’ ren,
u tišinama i snagama ove prirode tako se jasno vidi
da su Bog i Sin
veći od ovog i svakog drugog vremena,
čak i od majkl crnog džordana.
još jedna pandemijska godina je prošla,
dva nula dvadeset dva,
a ja letim kroz zrak,
jer je er na mojim nogama.
dip hitom si nježno masiram upaljene mišiće,
u sebi se samozadovoljno smijem,
pukovniče ima li itko više da ti piše.
______________________________
sjedim pod platanom,
časteći se najhladnijom pivom,
prisjećam se davno pokradenih snova,
izgubljenih prijateljstava, neostvarenih ljubavi,
takvi su ti naši ovozemaljski odnosi,
teški, nepošteni, nedorečeni, uškopljeni,
gorkog okusa,
potisnuti duboko u sebi,
u grču dvojbe, laži i zamjeranja.
zato ću kupit tu montažnu kućicu,
s puškarnicom i oštrim psima,
s vibracijskim odbijačima za gmazove.
i električnim za ljude.
O AUTORU Rođen u Gradu, odrastao u Gradu, pomalo stari u Gradu. Nekad davno studirao u Zagrebu, rekreativno igrao mali nogomet, spavao do podne.
Danas se diže rano, radi vježbe istezanja, poslije posla razvozi djecu na slobodne aktivnosti, puno šeta i premalo čita, do kasnih sati bindža TV serije.
Za njega kažu da je neprilagođen, namrgođen, asocijalan, a u biti je samo oženjeni, neispavani, na trenutke kreativni muškarac u krizi srednjih godina.