Stavi na javno

STAVI NA JAVNO Hladna voda iz gustijerne

pavo jancic kolumna

novinski članci me uvjeravaju da sam ostario.
jer ustajem rano i bez alarma,
jer stenjem kad se dižem s kauča,
jer mi je vruće kad je hladno,
i hladno kad je vruće,
jer natašte pijem tablete,
a televizija mi je uvijek preglasna,
jer printam karte za avionski let,
jer pričam sa strancima ničim izazvan,
i redovito mi se spava poslije objeda.
kažu mi da sam i službeno star,
jer se stalno naglas pitam kamo ide ovaj svijet,
jer sam opet počeo nositi marte,
cvike za blizu i za daleko,
jer na mobitelu stalno palim razglas,
a sva nova glazba mi je loša (osim blek pumas),
jer redovito gledam vremensku prognozu,
i čudim se mladima bez vindjake vani,
golog pupka i bubrega na motorima
(ostinut ćete jadna djeco),
vidno se čudim svemu.
glavna rečenica mi je postala,
pazi sad ovo,
nije bilo tako davno kad smo mi izlazili,
a nismo se tako čudno ponašali
(zanemarujući činjenicu da je od mog osamnaestog rođendana,
prošlo punih trideset godina).
————————————————-———————————————
klinci mi objašnjavaju što je to abecedno dejtanje,
a ja zamišljam da sad moram slučajno izlaziti,
i izmišljati provode, biti kul, simpa, u formi,
od a do ž, svaki dan.
umjesto avanturističkog parka, radije biram auto salon,
umjesto botaničkog vrta, jeftinu birtiju,
umjesto kubanskih cigara, u rasadniku kupujem citruse,
umjesto odlaska na čaj, sanjam čajnu ko’ brozović,
umjesto ćevapa i ćufti u toću, ćutim se gladno,
jer sam na žućenici i šparogama,
umjesto diskoteke, biram društvene igre,
umjesto đampi banđi đampinga, biram izlet u đakovo.
umjesto dobrog džez koncerta, guglam pravljenje džema,
umjesto energetskih pića i votke, biram eritrit
(prirodni zaslađivač bez kalorija).
umjesto filma u kinu, radim filtere na fotkama,
umjesto zajedničkog gejminga, biram onu moju gerijatriju na
pivama,
umjesto hajking izleta, solo hakl ili hodočašće,
umjesto odlaska na izložbe, članke na indeksu,
umjesto jedrenja, biram jadanje, jedenje ili jodlanje,
umjesto glumljenja kicoša, odabirem klošarenje.
ne zanima me laserski meping, više volim lopatanje,
ne idem na ljetni festival, sva su moja ljetovanja mljetovanja,
umjesto u maškare, idem u masline,
umjesto posjete nacionalnom parku, nacionalno se o(ne)svještavam,
umjesto u nju jork, odlazim u njivice,
umjesto origamija, slažem sebi ortroze,
ne planinarim, već lagano po gradu pješačim,
umjesto raftinga, odlazim na roštilj,
umjesto slikanja u prirodi, slavim imendane,
ne idem u šoping, u šlafruku naručujem onlajn,
umjesto tenis, igram tetris,
ne učim novi jezik, jedva uvlačim i ovaj,
umjesto fensi vajn tejstinga, vino pijem iz kartona,
u zoološkom vrtu mi je slabo, zumiram slova na mobu
(ne, ne pravim selfije),
umjesto tečaja žongliranja,
vodim te na jednu moju staromodnu žurku.
govoriš mi kako je ovaj razgovor dosadan i deplasiran,
i da ne vidiš kuda uopće vodi,
da sam egzaltiran, smiješan u svojoj nervozi,
da ne trpiš ismijavanje i isljednički ton ovog solilokvija,
i da ćemo se zbog mojih godina, statusa, obiteljskog prijateljstva,
istog trena prestat dopisivat,
prije nego što nam svima postane neugodno.
————————————————-———————————————
nekad sam mislio da je spavanje gubitak vremena,
da se vrtlarstvom bave samo dokone kućanice,
i da nijedan dan ne smije proći bez napisane rečenice
(nula dijes sine linea),
i da netko tko u svakodnevnom govoru koristi latinske sentence
definitivno nije normalan,
i da to što objavljujemo gdje smo bili, što smo jeli, što obukli,
nije ništa doli liječenje duboko zatomljenih kompleksa.
sve to sad i sam radim,
grozničav kao leon glembaj,
pokušavam uhvatiti taj cajtgajst, taj čudni duh vremena,
i preliminarno i pro futuro,
ja ti nudim sreću kao iluzionist.
sa mnom si ziher da te nikad neću pitati,
zašto nemaš djecu,
zašto se nikad nisi udala,
koliko ti ispita fali do kraja,
jesi li dobila ili izgubila koje kilo,
tko ti je mater, ćaća, djed,
kasni li ti ovaj mjesec.
sa mnom si sigurna samo u to,
da nikad ne izdajem frendove,
ne padam na pomodne trendove,
ne idem u trebinje,
ne glasam za komuniste, globaliste i populiste,
ne navijam za dinamo,
ne slušam one pjesme narodne,
ne namećem svoje kriterije,
ne vjerujem u fejkane borbe ljevice i desnice.
s tobom se osjećam, kao onda u djetinjstvu,
žedan i vruće glave,
blagoslovljeno uronjen u lamu hladne vode iz babine gustijerne.

Pročitajte još

STAVI NA JAVNO Južnjačke parestate života na sjeveru

Pavo Jančić, prof.

STAVI NA JAVNO Htio sam ti napisati pjesmu Gospodine

Pavo Jančić, prof.

STAVI NA JAVNO Nemir boje trule višnje

Pavo Jančić, prof.