Dubrovčani se s ponosom prisjećaju događanja od prije 600 godina. Tada je Veliko vijeće Republike donijelo zakon o zabrani trgovanja ljudima (robovima). Istovremeno je utemeljilo i uvjete za proces otkupa i statusa roba, da bi se zauvijek eliminirali robovlasnički odnosi u Gradu.
I dok se neki Građani ponose događanjima iz prošlosti, gradski Knez se trudi osloboditi Grad od vlastitih stanovnika. On to čini vrlo uspješno, naravno, samo Androidi samovolju i bezakonje smatraju slobodom i demokracijom. Da bi mogao vladati, Knez odvaja politiku od pravde i poštenja, jer on ne prakticira ni jedno ni drugo.
Androidna demokracija
Kada su Sokrata pitali o budućnosti i propasti demokracije, on je rekao: siromašni će htjeti imetak bogatih, a demokracija će im to dati. Mladi će željeti biti uvaženi kao starci, žene će htjeti biti kao muškarci, stranci će željeti prava starosjedilaca, a demokracija će im sve to pružiti. Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije, a demokracija će i njima udovoljiti. A kad lopovi i prevaranti ‘demokratski’ preuzmu vlast, jer oni samo teže za moći, nastat će gore bezakonje nego u vrijeme najgore monarhije ili oligarhije.
Naravno, Sokrat upozorava svijet o posljedicama izigravanja smisla demokracije, jer udovoljavanju nepravdi i nepoštenju nije stvar demokratičnosti već bezakonja.
Sloboda obespravljenima
Dubrovčani su u Republici zakone donosili i primjenjivali kao sredstvo zaštite pravde i poštenja. Njihovi moralni zakoni su štitili ljude od ljudskih slabosti i nisu se mijenjali. Višestoljetni kontinuitet u poštivanju uredbi (Dubrovački Statut 1276. g.) rezultira da su u Gradu postojali visoko kvalitetni ljudski odnosi, koji su urodili činjenicom da je 1416. Veliko vijeće donijelo odluku i zabranjuje nemoralnu, nečovječnu i nehumanu trgovinu ljudima.
Bili su to povijesni dani za čitavo čovječanstvo. Zašto? Dubrovčani nisu kreirali status roba, a niti su ga prvi ukinuli. Oni su učinili više od toga, jer su stvorili uvjete da robovlasnički status de facto i de iure nestane. Grad je bio aristokratska Republika gdje je trgovina bila osnovni izvor prihoda. Robovi su bili komoditi (roba) s kojom se trgovalo. Građani Grada su kupovali i prodavali robove. Privatno vlasništvo je bilo neprikosnoveno, a oduzimanje robova i obezvlašćivanje vlasnika bi bilo bezakonje. Tada stupa na djelo mudrost i iskustvo poštenog aristokratskog vladanja. Uz zakon o zabrani trgovanja robovima, Vijeće promovira i omogućava rad humanitarnih udruga za otkup i oslobađanje ljudi od statusa roba. Tako je stvorena infrastruktura, i Grad je ubrzo postao mjesto ravnopravnih građana.
Vodeća zaklada su bila ‘Blaga djela’ (Opera pia) u kojoj su državni magistrati vodili novčane poslove. Kreirane su porezne olakšice i druge donatorske transakcije. Tako su stimulirali priloge i ostavštine namijenjene za otkup statusa robova. Treba naglasiti da Dubrovčani nisu bili prvi u donošenju uredbi o ukidanju trgovine robovima (Split 1375., Šibenik 1400., Trogir 1397., itd…), ali su jedini uspjeli osloboditi roba, dok je ostali dio Svijeta bio manje ili više neuspješan. Tako je Brazil još 1860. imao važeći status roba, a američki predsjednik Lincoln je tek 1863. proglasio 3 milijuna robova slobodnim, pa je tek tada status roba nestao iz prostora SAD-a.
Svijet ni danas nije mjesto bez robovlasničkih odnosa. Opera pia je u svome radu nadživjela Republiku koju je svojim aktivnostima oslobodila i od robovlasničkog sustava. Danas ona nastavlja svoj rad za održivost svih vrijednosti zbog kojih je i nastala. Borba za vlastiti opstanak nije laka, jer sustav podcjenjuje značaj civilnog društva i stalno ga zakonski regulira. Androidni Knez bi Blaga djela najradije pokorio pa iskoristio u svoje sulude projekte. On je već uništio povijesni ugled dubrovačkog Kneza koji je bio oličenje poštene osobe visokih moralnih vrijednosti.
Opomena budućim vladarima
Nesagledive su posljedice i štete nanesenu ugledu Grada koji je svojim vladanjem inkriminirani Knez nanio. Višestoljetne, teško stečene vrijednosti poštenih, vrijednih, kreativnih Dubrovčana su ugrožene zbog neprimjerenog ponašanja jednog bahatog nepoštenog čovjeka. Vrijeme je da se to obilježi za dobrobit naše djece, unuka, praunuka… Stoga treba razmisliti o postavljanju biste Androidnog Kneza u atrij srama Kneževog dvora. To bi bila opomena svim budućim ‘vladarima’ da se kriminal ne isplati. Osuđenik ne može i ne smije nikada više biti Dubrovački ‘Knez’….
…Da se ne ponovi…!
Milan Karlovac