Prošle su dvije godine otkako nas je napustio veliki dubrovački skladatelj, gitarist, aranžer, dirigent, Đelo Jusić, za nas jednostavno – dundo Đelo.
Od ozbiljne, fascinantne, do zabavne i dječje glazbe – sve je to Đelo Jusić kroz svoj dugogodišnji vijek osmislio, napisao, predstavio, stvarao i poklanjao. Njegove pjesme pjevali su mnogi – Tereza Kesovija, Oliver Dragojević, Ibrica Jusić, Frano Lasić, Ivo Pattiera, Milo Hrnić… Pronoseći njegovo djelo na mnogim festivalima, domaćim i svjetskim scenama. Dovoljno se sjetiti ‘Dalmatinskog lera’, ‘La musica di notte’, ‘Starih ljubavi’, ‘Volim te budalo mala’. Ipak, njegove su dvije velike ljubavi ono po čemu ćemo ga uvijek pamtiti – Dubrovačke trubadure, koje utemeljuje 1961., otprilike u vrijeme kad počinje skladati, i koji su i dan danas jedna od naših najvećih vokalno instrumentalnih sastava. Druga velika ljubav su brojnim Dubrovčanima poznati dio djetinjstva; mali, ali veliki – Mali raspjevani Dubrovnik.
Među ostalim, u njegovom opsežnom životopisu saznat ćemo kako se njegov skladateljski rad proteže i na orkestralnu (suita Dubrovački kantuni), vokalno-instrumentalnu (oratorij De civitate libertatis veritas), scensku (mjuzikl Dundo Maroje), filmsku i televizijsku glazbu (Zlatna arena za glazbu u filmu Dubrovački suton, 1999.). Snimio je i nekoliko CD-a zajedno s dubrovačkim klapama Ragusa i Maestral. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.
Njegove pjesme, njegovo muziciranje, i posebnost ostavili su neizbrisiv trag u kulturi i baštini. Njegova glazba sluša se diljem svijeta i pronosi neke od najljepših nota hrvatske glazbene scene. Svojim odlaskom ostavio je veliku prazninu u glazbenom svijetu i zadužio nas da njegujemo trajno sjećanje na glazbu koju nam je ostavio.